pon - 31.10.2005
Cirque du Soleil
Verujem da su mnogi od vas čuli za Cirque du Soleil. Ukoliko možete pogledajte ih uživo ili barem na DVD-u. Neuporedivo je lepše od običnog cirkusa, a muzika je posebna priča...
posted by makilica at 31. oktobar 2005 19:32:00 |
Permalink |
čet - 27.10.2005
Molimo obrišite cipele
Po dolasku u CH verovala sam da su Svajcarci (ili barem velika većina) super vaspitani, čisti i puni obzira prema onome što je javno vlasništvo.
Velika većina i jeste ali bila sam veoma iznenadjena kada sam počela da primećujem razne zabrane sa obaveznim bitte na početku, počev od trivijalnih tipa "molimo vas zatvarajte vrata za sobom" do "molimo ne pravite buku nakon 22h".
Ubrzo sam shvatila da su oni samo jedan dobro izdresiran narod, što naravno ne umanjuje značaj njihove kulture u ophodjenju.
Ipak, nisam mogla da se ne nasmejem kada sam pre neko veče dolazeći kući na ulaznim vratima zgrade ugledala natpis "Bitte Schuhe putzen." (Molimo vas obrišite cipele)
Sta se desilo? Pa, prethodne noći (subota na nedelju) je padala kiša i verovatno je neko od stanara malčice isprljao hodnik što je bilo dovoljno da g-dja domar sutradan okači pomenuto upozorenje. Inače, njeni biseri se kreću od redovnih uputstava kada i kako treba koristiti zajedničke mašine za veš i vešernicu, preko optužbi da je neko od nas za lične potrebe iskoristio zajedničke krpe za brisanje poda u vešernici i da ćemo naravno svi morati da platimo za to, obaveštenja da ne treba otvarati prozore u stanovima i luftirati za vreme grejne sezone (gubitak energije a time i novca) pa do današnjeg natpisa o brisanju cipela.
Zato, kada vam neko od Svajcaraca bude došao u goste i uredno obrisao svoje cipele pred vratima, nemojte se uljuljkivati mišljenjem da su njih roditelji, vaspitačice i učiteljice naučile svemu. Sve ono što je propušteno nadoknadiće neko, pa makar i domari.
posted by makilica at 27. oktobar 2005 14:59:00 |
Permalink |
At 27. oktobar 2005 20:22:00, tanja
Koliko god blesavo bilo opet mi to njihovo "bitte" zvuci mnogo bolje nego "zatvaraj vrata"... kod nas se na zalost mnogi moraju podsetiti osnovnih "magicnih" reci
At 28. oktobar 2005 3:06:00, Repetitor
Ovo samo ide u prilog mojoj teoriji da su svi domari/kucepazitelji/Predsednici Kucnih Saveta povezani i da se te poruke koje ostavljaju sigurno detaljno planiraju. Tanja, kod nas i kad napisu 'molim' meni zvuci onako kao ironicno :))
At 30. oktobar 2005 15:34:00, Goran Aničić (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Niko se "naučen nije rodio", sve se uči i stiče, pa i kultura svake vrste (kultura komunikacije, ophođenja,...). U ovom zapis reč je, uglavnom, o kulturi stanovanja ili "suživota" sa drugima. Sve se svodi na ono: "čini ono što i od drugih očekuješ, odnosno ne čini ono što što te kod drugih nervira".
sre - 26.10.2005
Blog zavisnik
Hmm, juče sam vikala "dosta više" i molila cenjene blogere da mi preporuče neki drugi blog server, po mogućstvu svetski, sa podrškom za tag-ove i koji provereno funkcioniše a ne pada dva puta u roku od dve nedelje.
U medjuvremenu sam pronašla sledeću analizu blog servera i čak otvorila novi blog za svaki slučaj, ali ... baš sam zavolela mojblog.co.yu, naše malo virtuelno društvance, razmišljanja o tome ko me od mojih live prijatelja trenutno čita a pre svega kapiram probleme koje naše gazde imaju. Zato, ostajem ovde! :-)
posted by makilica at 26. oktobar 2005 12:48:00 |
Permalink |
At 26. oktobar 2005 16:28:00, makilica
@fist: ne znam da li smo se razumeli, jer nisam mislila na html tagove, nego na tag kategorije, kao sto ih recimo nudi technorati.com. Mislim da ih mojblog jos uvek ne podrzava.
uto - 25.10.2005
Domaćice protiv porodičnih menadžera
Na putu za posao ponekad čitam Annabelle,
ženski časopis koji svojim dizajnom i tekstovima uveliko odskače u
odnosu na Cosmo i slične šarene "10 saveta" magazine jer favorizuje intelekt
nad lepom facom, decu i porodicu nad jurnjavom za karijerom i lovom,
ljubav nad prevarom, ljude od krvi i mesa nad "trendsetterima meseca" i
tako dalje...
Sa velikim interesovanjem pročitah tekst o zanimanju (ne samo ovde) zvanom "samo domaćica" (Nur-Hausfrau)
u kome se uporedjuju iskustva 6 dama približno istih godina. U
Svajcarskoj je inače svaka treća žena sa decom mladjom od 15 godina
"samo domaćica".
Elem, kako su sve te žene, iako srećne i zadovoljne svojim životom ipak
finansijski zavisne od svojih partnera a takodje imaju pravo na
prilično malu penziju, jedna od njih, nekadašnji uspešni rukovodilac a
danas majka dvoje dece, počela je da propagira ideju za priznavanje
godina provedenih kod kuće i iskustva stečenog na tom polju u vidu
sertifikata tipa "žena rukovodilac" pri čemu bi se zanimanje "domaćica"
prekrstilo u "porodični menadžer". Jer, i decom i mužem (partnerom) treba rukovoditi, motivisati ih i po zasluzi nagradjivati. Da ne pominjemo planiranje, organizovanje i izvršavanje celodnevnih poslova.
Ko zna, možda će jednog dana biti organizovan i narodni referendum na tu temu ... već mogu da zamislim potencijalne plakate i reklame. :-)
Sećam se i kako sam jednom davno, onako sveža u švajcarskom društvu a posebno neupoznata sa njihovim in normama, koleginici sa posla nakon što je priredila super obilnu i ukusnu večeru za nas desetak, na nemačkom rekla "ti si jedna sjajna domaćica" nespretno prevevši domaćica sa Hausfrau umesto Gastgeberin. Jao, da ste samo videli izraze lica prisutnih kolega u fazonu "kakva crna domaćica". :-)
I iako smo nas dve uspele da ih ubedimo kako se radi samo i isključivo o nespretnom prevodu, za mene je tokom nekoliko meseci bio rezervisan interni nadimak domaćica. :-)
posted by makilica at 25. oktobar 2005 14:43:00 |
Permalink |
At 25. oktobar 2005 15:17:00, tanja
Ako to usvoje javi da se preselim u tvoj komsiluk:) Najozbiljnije, meni licno je zeznuto da sedim kod kuce jer mi nedostaju ljudi i "kolektiv" al kad bi mi neko to priznavao jednog dana za penziju.. pa cak ni tada:) I dalje vise volim da radim:)
At 25. oktobar 2005 15:42:00, makilica
Jedna od njih je opisala sta sve radi u slobodno vreme (npr. drzi kurs plesa) i mislim da je poenta upravo u tom uposljavanju na razlicitim nivoima. Ovde je in i dobrotvorni rad, slikanje i sve sto ima veze sa umetnoscu. Eto ti samo par ideja dok ne dobijes beneficiranu penziju :))
U principu, mnoge su se zeznule jer su prethodno imale intelektualno naporne poslove i zelele su odmor od svega a sada im je dosadno. :)
At 25. oktobar 2005 15:50:00, ta tema
Uvek postoji i opcija blogovanja u visku vremena. Ono, neki bas bas dobar blog (ako se zena vec prethodno bavila necim kreativnim ili necim slicnim...). Meni cela ta opcija deluje ok, mada ne mogu da tvrdim, jer nisam probala.
At 26. oktobar 2005 13:50:00, ta tema
Repetitore, naravno da moze da se postigne sve, i za to su se borile neke zene davnih dana i hvala im na tome. Ali, mislim da je jedan deo zena vremenom shvatio da je smorno raditi bas sve to, te rese da nesto i preskoce, bar za izvesno vreme
At 26. oktobar 2005 23:53:00, Repetitor
Ma da, da, nisam ni mislila da je to nesto super - to je potpuno bezveze. Sto bi neko morao toliko da radi? Jos mu se i ne priznaje... Tako sam nesto mislila.
čet - 20.10.2005
Nescafe
Hm, bas malopre pisem prijateljici kako vec par dana (tacnije, dva ali u mom Internet zargonu je to dugo) nemam temu za blog ali evo iznenadjenja. Resih naime da u kafe pauzi ne pijem onu iz automata, koja je inace veoma dobra, nego da skuvam staru dobru nescafe.
Jos prosle godine sam sa koleginicom kupila kuvalicu (ili sto bi Nemci rekli grejac za vodu :)) i iako je to po protivpozarnim pravilima zabranjeno (jedine smo devojke u odeljenju pa nam gledaju kroz prste :)) ponekad bi smo za vreme pauze kuvale caj ili kafu u kancelariji. Malo tek ugrejane vode sa 2 kasicice nescafe zacinjene cuvenim svajcarskim kremom za kafu (Kaffeerahm, 15% masnoce) i uzivanje uz diskusiju Oracle protiv Jave bi bilo potpuno. U svakom slucaju ne secam se kada sam poslednji put donela novu nescafu i koji joj je bio rok valjanosti ali danas sam sa velikim razocaranjem otkrila da se ubudjala!
U mom 15-godisnjem stazu ispijanja kafe, od turske preko nescafe sa manje ili vise pene (muckalicom ili ne, pitanje je sad) do razno-raznih automata ovo mi se desilo po prvi put u zivotu. Toliko o temi "prvi put".
Kao spas pijem moj omiljeni Blackcurrant burst Twinings caj i "pricam" sa vama. Koleginica ove nedelje ne radi.
posted by makilica at 20. oktobar 2005 15:12:00 |
Permalink |
At 21. oktobar 2005 15:22:00, tanja
aaaaaauuuuuuuuuuu kakvo razbacivanjeeeeeeeee:) Moram priznati da mi se to nikada nije desilo.. Volim nesicu, cak sam i dragog koji inace ne pije kafu navukla na nju tako da je pijemo zajedno vikendom:) al ja je volim s puuuuno mleka i pene:) Od kuce sam u miraz donela muckalicu za nesicu:) I to je nesto:)
uto - 18.10.2005
Zasto zene surfuju
Eto, umesto da gledam neki filmic ili barem citam, moram da surfujem. Htela sam najpre da pogledam nesto za posao ali ne mogu da se skoncentrisem od cike i vriske i eto me na blogu. Moj dragi naime gleda fudbal (navijac je Bayern-a) i cini mi se da se citava zgrada ori. Sledeceg puta ga definitivno saljem sa drustvom u Irish Pub a u medjuvremenu skupljam dobrovoljne priloge za veeelike slusalice. :)
posted by makilica at 18. oktobar 2005 21:32:00 |
Permalink |
Pozorište
Volite li pozorište? Ja ga obožavam. Uronem totalno i tih sat, dva me nema. Ono što ne volim su šaputanje, kašljanje, telefoniranje, odmeravanje da li su ti cipele dovoljno nove i sve ostalo što obicno prati igru na daskama koje zivot znace.
Ako postoji nešto zbog cega mi BG zaista nedostaje to je definitivno pozorište. U onim retkim danima kada sam tamo odlazim na po 2-3 predstave dan za danom sto mi prilicno pomaze da našu svakodnevicu gledam tek kao dramu, tragediju ili komediju.
Ovde, u Svajcarskoj, sam najpre zbog nedovoljnog poznavanja nemackog i francuskog jezika par godina izbegavala pozorište a zatim sam se ponovo otisnula u taj carobni svet. Dodatni problem je što se neke predstave izvode i na švajcarskom nemackom, pa tako i jedna od mojih omiljenih, Art od Jasmine Reze. Nakon nekoliko "eksperimentalnih" predstava, dve komedije o muško-ženskim odnosima (naravno, žene su se više smejale :)) i Sekspira izvedenog na moderan nacin vratila sam se Biljani Srbljanovic. Njen "God save America" (Amerika drugi deo) postavljen je na sceni pozorišta u Luzernu tako da sam imala priliku da odgledam naš tekst na nemackom sa švajcarskim umetnicima. I, veoma mi se dopalo. Još uvek sam pod utiscima. Pogledajte i zamislite se dobro...
Ah, da, ono što mi se nimalo nije dopalo bio je razgovor sa gospodjom na biletarnici. Nakon što nam je prodala karte uz barem tri puta "hvala" i "molim" i dok se sa osmehom broj 5 već okretala sledećima u redu, upitala sam je da li će slučajno i autorka drame biti prisutna na premijeri. Dočekalo me je odsečno "ne" uz nekakav hladan zaledjeni osmeh.
Hmm, mislim, tu sam te ček'o ... I nemojte mi reći da se radi samo o mojoj teoriji zavere.
posted by makilica at 18. oktobar 2005 9:50:00 |
Permalink |
At 18. oktobar 2005 11:24:00, charlotte (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Ha, pozoriste! Moram priznati da ovde ne idem mnogo redje u pozoriste nego sto sam praktikovala u bg. Preciznije, poslednjih godinu-dve dana bg zivota zaista sam radije izbegavala da idem na domace predstave. Secam se mojih svaki-dan-pozorisne-studentske i poststudentske etape koja je trajala... pa... vise od deset godina. Danas sam jako izbirljiva, pa ipak cesto omasim. mada, svaki put osecam se sasvim kao kod kuce, na svom mestu, kada odem na predstavu, ma taman i losu, ma cak i na jeziku koji ne razumem. :)) Sasvim kontraverzno, a?! Pa kao i pozoriste! Zato ga i volem, u novim ili starim cipelama, svejedno ;)
At 18. oktobar 2005 19:45:00, bamby
Art je sjajan, ovde je igrao u Ateljeu. Svetozra Cvetkovic je igrao glavnu ulogu. Biljana je moja omiljena!Jesi li gledala 1 deo?
pet - 14.10.2005
Ispala (stood up)
8:15. Zvoni mobilni. Neko veoma vredan i to, ni manje ni vise nego HR (personalno) jedne firme kod kojih sam aplicirala za posao jos pre 2 meseca. Najpre su mesec i po dana drzali moj dosije ali kako sam ja bila uporna i u medjuvremenu ih zvala 2 puta (moras da pokazes interesovanje :)) pre 2 nedelje su mi nakon telefonskog intervjua zakazali i onaj "pravi" tipa ti protiv njih trojice (takve obozavam) koji je trebao da se odrzi sledeceg utorka. Elem, otkazuju mi ga prakticno 2 dana unapred (vikend se ne racuna) jer su eto iznenada popunili mesto sa nekim iz firme, interno. Jao, veoma im je zao bla bla, ako me interesuje neka druga pozicija dovoljno je samo da se javim (i onda cu opet cekati jos 2 meseca) bla bla. Ma, nek idu u persun. Pozicija u njihovoj firmi me vise ne interesuje ni pod razno.
Najvise mi je krivo jer sam mnogima ispricala za taj intervju i iako me je dragi ubedjivao da ta firma nije bas idealna za mene (nisu IT firma, nego se radi o velikom osiguravajucem drustvu ali bih imala sansu da radim 60% kao project manager) ja zapela da radim tamo. Nema veze, idemo dalje. Ako nista drugo, imacu miran vikend jer necu razmisljati o glupim intervjuima i strucnu literaturu cu zameniti setnjom po svezem vazduhu i sl.
Uh, sada sam se malo izduvala pa nazad na posao ...
Inace, pronasla sam kako se kaze ispala na engleskom: to be stood up. Na nemackom: versetzt sein.
posted by makilica at 14. oktobar 2005 9:17:00 |
Permalink |
At 14. oktobar 2005 10:14:00, makilica
Pa ispala kada te neko ispali i to u poslednjem momentu. Na krstarici nisam nasla, ali jeste dobar recnik.
I ja cu da prestanem da pricam kako sledeceg puta ne bih izbaksuzirala. :)
At 14. oktobar 2005 14:12:00, suncana riza (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Hm, nemoj preterano zaliti za poslom projekt menadzera. PM je gonic robova koji nakon visegodisnjeg rada dobije cir ili infarkt jer ima odgovornost za rad robova, a nema ovlastenje da ih bicuje kad nesto zabrljaju. Verjum mi, nakon tri godine mi je toga sasvim dovoljno. Ali to je vise-manje neka buducnost za sve nas koji smo tehnicka lica.
Sto se tice recnika na krstarici, to je elektronska verzija obodovog recnika iz osamdesetih ili cak sedamdesetih godina koji zadovoljava neke bazne zahteve. Cim se radi o necem ozbiljnijem, nema adekvatnog prevoda.
At 14. oktobar 2005 14:20:00, ta tema
Ja mislim da pricanje o necemu i sanse za ostverenje/neostvarenje nisu uzrocno-posledicno i logicki povezani, pa o planovima pricam. Nekad uspe, nekad ne. A i ne mogu da cutim o takvim stvarima. Nekad bih htela, ali ne mogu
čet - 13.10.2005
Jao
Jao jao server (juce) pao. Pardon, bio nedostupan. Ne da sam se najedila, uff. Nisam arhivirala blog pa me je to jedilo. Sada je sve na sigurnom.
I tako nocas sanjam kako je sve odjednom proradilo i kako odjednom imam jos lepsi blog :) Sta je babi milo, to joj se i snilo. Ujutru ustanem i prva stvar koju sam uradila bila je da proverim da li fercera. I gle, fercera! :)
Poznajem ja vrlo dobro informaticke muke, ali brate, OBJAVITE SLEDECI PUT UNAPRED pliiiz!
Da ne pominjem da sam pretpostavljala da je nesto u vezi sa hard diskovima, tacnije, imala sam trip da su im crkli diskovi a nasi blogovi otisli u vecnost. Jednom se nesto slicno desilo jednom provajderu ovde (mailovi otisli u vecna lovista) pa su nas castili sa par frankica na sledecem racunu, mo's misliti. Od tada arhiviram (skoro) sve bitno.
Sve u svemu, zestoko sam se navukla na citanje blogova i sve mi je bas bas interesantno. Osecam se kao malo dete. :)
Sa druge strane, samo par mojih prijatelja cita moj blog. Neki ne zele da komentarisu, neki smatraju da sam im sada jos dalje i tako ... c'est la vie...
posted by makilica at 13. oktobar 2005 10:56:00 |
Permalink |
At 13. oktobar 2005 11:52:00, 5ko
i mene je juče presek'o onaj prekid...pa sam sad zavrz'o k'o luda pletenje-nikako da nastavim sa pisanjem :-)
At 13. oktobar 2005 12:18:00, max
A prestao je da fercera taman kada sam pisao novi članak. Nego sva sreća te ja čuvam sve svoje textove u wordu....
Ja kliknem "objavi" a ono cvrc...Ali text je objavljen sa desetak sati zakašnjenja :)
At 13. oktobar 2005 18:01:00, Repetitor
I ja sam se uplasila! Zamalo da napisem neki post prepun emocija u smislu koliko volim blog and all related. Kapriam tvoje prijatelje.
sre - 12.10.2005
Pita od jabuka, drugi deo
Evo samo jedne slicice, nekako mi je ispala mutna tako da se ne vidi da je parce bilo dobro. Samo na rubovima malcice tvrdo i generalno nisam bila zadovoljna testom (ocigledno nisam dovoljno mesila :)).
Jos jednom hvala 5ku na receptu. Kako sam se zadovoljila americkom varijantom, uskoro prelazim ponovo na nasu.
posted by makilica at 12. oktobar 2005 10:36:00 |
Permalink |
uto - 11.10.2005
Nebo nad Bernom
Ah, kakve su se sve jesenje boje danas mogle videti. Steta sto nisam imala kameru pri ruci. A nebo ... crveno i zuto. Dok sam stigla kuci i docepala se kamere vec je skoro poceo da pada mrak. Sutra je nosim sa sobom, nadam se da me vreme nece izneveriti.
posted by makilica at 11. oktobar 2005 21:10:00 |
Permalink |
At 13. oktobar 2005 18:11:00, charlotte (Neregistrovan) (Neregistrovan)
U ovo miholjsko leto, nebo je stvarno sasvim carobno! Ja sam vec islikala zalaske sunce i ne znam sta cu sa svim tim narandzastim, ruzicastim, tirkiznim bojama. Mozda napravim kalendar :)) Ali, priznaces, da na fotki nikad nije onako kao u prirodi. Cak na fotki postaje i kic. Ipak, i dalje fotkam...
pon - 10.10.2005
All that jazz

Ponekad je neke utiske zaista teško preneti ali ipak ću pokušati ...
Nakon
kratkog telefonskog razgovora sa klubom i konsultovanja mape (Bern je
mali ali ipak :) obreli smo se pred starinskom, šarmantnom i perfektno
renoviranom zgradom hotela "Innere Enge" u čijem podrumu se nalazi klub. Kao da je vreme stalo još pre 150 godina ...
Na
ulasku u klub prepoznaje me (verovatno po glasu tj. nemačkom akcentu
koji i dalje ne želim da menjam) lik sa telefona: "Ah, vi ste zvali,
izvolite, ne morate da platite, samo izvolite". Mi na patosu od sreće.
Ispostavilo se da smo malčice zakasnili a kako i ne bi kada je makilica tri
puta menjala kompletnu garderobu. Uzalud me je dragi ubedjivao da se u
mraku ne vidi razlika. :)
Unutra šačica mahom starijeg sveta, uglavnom starih zaljubljenika (čitaj: veoma starijih) sa očima i ušima uprtim
ka bini. Prostor lep, sa ukusom, nenametljiv, prijatan. Slike i potpisi
brojnih umetnika na zidovima, neka posebna atmosfera u vazduhu i osećaj
da je jazz svuda oko nas. Kokteli sa imenima "Piano forte", "Georgia on
my mind", "Someday my prince will come", "I'm getting sentimental over
you" i "Jazz on the beach".
Svira Dado Moroni trio
a mi slušamo zatvorenih ociju. Uvek sam bila loša u opisima muzičkih
dela jer jednostavno ne mogu da ih prepričam ali ako vas interesuje
kako zvuči lako se nalazi na amazonu ili pak sluša uživo (Real Player live stream) na swiss jazz radiju.
Hotel
na spratu naravno ima negovanu tradiciju (i cene :)) a najčešće se
reklamira podatkom da je u njemu otprilike 1812.-e Napoleon priredio
francuski doručak svojoj Džozefini. Eto gde sve Napoleon i Džozefina
nisu bili. Mi nismo noćili u njemu jer nas je nakon završenog koncerta (oko ponoći) čekao "Depeche Mode demode party" u jednom sasvim drugacijem klubu. Odjednom smo iz nekog finog sveta uronili u onaj mladji, buntovniji, crnji. Oko nas ljudi u majicama "F*** this town" i sa tetovažama po čitavom telu ("makilice gde ti zivis", pitam samu sebe)... žurka je tek počinjala ali ja sam ipak želela da i dalje slušam jazz...
posted by makilica at 10. oktobar 2005 14:49:00 |
Permalink |
At 10. oktobar 2005 15:38:00, makilica
Hmm, tesko pitanje na koje zaista ne znam kako da ti odgovorim. Po broju i kvalitetu dogadjaja od Ciriha preko Berna i Bazela do Zeneve svakako nije dosadno, cak naprotiv. Ipak, raspolozenje po gradovima (sela namerno ne spominjem :) je suvise mirno, tiho i smerno (ne racunam vikende) tako da to jeste dosadno. :)
ned - 09.10.2005
Dodje leto trideseto
Ne brini, ne postoji srecan zivot, postoje samo srecni trenutci, zato zivi za njih i budi srecna! :)
Srecan rodjendan!
Muzicka pozadina: Devojko mala, pesmo moga grada....
posted by makilica at 9. oktobar 2005 20:23:00 |
Permalink |
pet - 07.10.2005
7. oktobar
Po peti put smo preživeli 5. i 6. oktobar (veliki dan kada se desila
revolucija i dan nakon velikog dana kada revoluciju nismo završili kako
treba) i dok smo trepnuli već je osvanuo sedmi i to ni manje ni više
nego petak.
A
šta ćemo danas da radimo? Pokušaćemo da zaboravimo na politiku i svu
njom prouzrokovanu i neopravdanu bol i razočaranje, nećemo čitati današnje novine, vredno ćemo odraditi
zaostali posao od ponedeljka, utorka, srede i četvrtka, popiti
prepodnevnu i poslepodnevnu kaficu sa kolegama, proučiti još nekoliko
mogućnosti za zidanje kuće na kredit i na kraju napraviti fajront već u
16:00.
Izaći ćemo u neki jazz club i super se provesti. Inače, jedan ovde
u Bernu tvrdi da ima reputaciju najboljih u svetu (?!?) a kako sam ja
manje-više neiskusna po pitanju najboljih jazz klubova, odlučila sam da
počnem od njega, pa makar morala da krivudam na tom putu. Jedini
problem je čuvena members only
klauzula, po kojoj je teško doći do rezervacije (čitaj: ući na koncert)
ukoliko niste platili tričavih 350 CHF za godišnju članarinu (u koju naravno nisu uračunati special events). Kao poredjenje samo da dodam da obični klubovi (diskoteke) uzimaju 100 CHF godišnje.
No,
jazz je jazz a takodje, zaista ne želim da zvučim kao tipični
cicija-smarač gastos i zato, držite mi palčeve da dodjem do karata.
Izveštaj sledi. :)
posted by makilica at 7. oktobar 2005 11:04:00 |
Permalink |
čet - 06.10.2005
Telepatija
Da li vam se vec desavalo da pomislite na neku osobu koju niste culi duze vremena u fazonu "sta li radi, treba da joj se javim" i sutradan dobijete poruku od nje. Meni se to ove nedelje desilo vec tri puta! Najpre sa jednom drugaricom koja se nedavno preselila u Nemacku, pa sa jednom koja je tek stigla u Bern i na kraju sa najboljom drugaricom koja mi se nije javljala 3 dana a to je za nas dve duuug period. :)
U svakom slucaju, pocinjem da prizivam SVE ostale prijatelje i poznanike koji citaju ovaj blog da mi se jave, moze i pod pseudonimom, tek da znam da su dobro i zdravo.
Inace, "Nemicu" sam motivisala da pocne da pise svoj blog. Kako se samo ponosim sobom! :))
posted by makilica at 6. oktobar 2005 12:22:00 |
Permalink |
At 6. oktobar 2005 19:33:00, charlotte (Neregistriran) (Neregistrovan)
Volim ta telepatska izenadjenja i sigurna sam da se svima ponekad dese. I zavise, valjda, od toga koliko intenzivno mislite na nekoga. Najbolje su bile telepatije u ljubavnim slatkim patnjama. Znas ono, mislis na decka, mislis, mislis, i onda te On "iznenada" nazove ili ga sretnes na ulici. :))) Secas se toga?!
At 6. oktobar 2005 23:48:00, Sonatica
I meni se dešava nešto slično, i mnogo neobično. Razgovaram recimo tel.sa jednom prijateljicom, i ona me pita za neke zajedničke prijatelje-kako su, šta rade...jer ih dugo nije čula, i onda, u sred razgovora pojavi se ' dupla veza ' i neko se od tih prijatelja javi. To mi se desilo nekoliko puta u toku razgovora sa tom prijateljicom.Možda zajedno ' prizivamo ' ljude? :)
At 7. oktobar 2005 0:38:00, besna glista
kod mene se ta prizivanja deshavaju samo kad mi neko sluchajno padne na pamet... nema shanse da prizovem nekoga kog abih htela... nece da moze ;).
At 7. oktobar 2005 9:18:00, Beogradoholik
Telepatija, to sam utvrdio više puta, funkcioniše najbolje kod ljudi kod kojih mozgovi rade na istoj ili vrlo sličnoj frekvenciji.... dakle, nema veze sa tim da li imaš neki emotivan odnos prema "prizvanoj" osobi ili ne. I, u pravu je Glista; nikakvo meditiranje ne pomaže!;o)
At 7. oktobar 2005 9:31:00, makilica
Ne znam kako funkcionisu njihovi mozgovi, ali meni se bas cesto desava. U principu verujem i u teoriju da prijatelje biramo po slicnom emotivnom i duhovnom sklopu. Da, secam se "prizivanja" momaka, ahh, ta divna davna vremena! :) Cak mi se cesto desava i sa sadasnjim (otprilike nazovemo jedno drugo u isto vreme, TO je telepatija :))
At 7. oktobar 2005 9:36:00, Beogradoholik
Jednom sam samo digao slušalicu s namerom da zovem curu u koju sam bio smrtno zaljubljen, kad na drugoj strani - ONA!:-O Bez okretanja broja!!! Čist horor!:o))))
sre - 05.10.2005
Narodne brzalice
Nakon par dana surfovanja po domacim blog stranicama pocela sam da osecam malo zasicenje ali i odvaznost da se konacno upustim u istrazivanje vezano za svajcarske blogere.
Otuda nije za cudjenje da sam se preko maticnog blog.ch najpre uputila ovamo.
Chuchichaschtli na svajcarskom nemackom znaci kuhinjski regal iako se cesto koristi kao pojam za kompletnu kuhinju a dolazi od nemacke reci Kuchenschrank.
Na vec pomenutom sajtu (srecom, pisan je na engleskom tako da ce mnogima od vas biti razumljiv) ponosno se skrece paznja da je rec Chuchichaschtli pomalo svajcarski mit a ja dodajem i sleg ili zargon.
Naime, ne samo sto se radi o tipicnoj jezickoj zavrzlami (kao kod nas čokančićem ću te, čokančićem ćes me) nego se rec u razlicitim podrucjima izgovara drugacije i od vase sposobnosti da je izgovorite procenjuje se odakle ste i ko ste. Tipicno svajcarski! :)
Vise informacija na nemackom mozete procitati ovde a neverovatan spisak nasih narodnih brzalica ovde.
posted by makilica at 5. oktobar 2005 12:38:00 |
Permalink |
At 5. oktobar 2005 15:04:00, makilica
hvala na komplimentima, drago mi je sto me citate! :)
buki, izgovara se otprilike chuchiicheeshtli (χʊχːiˌχæʃtli) pri cemu je ch kao kada npr. hoces da kazes HRkljus. ubih se vezbajuci i sada shvatam da je francuski ipak bio bolja opcija a i neuporedivo je lepsi. :))
At 5. oktobar 2005 15:15:00, buki
huhihestli ili. francuski je divan, samo tezak. nemacki je nekako surov, ali mnogo laksi. gru?e nach schweiz
uto - 04.10.2005
à la Amelie Poulain

Da li se secate cuvenog patuljka iz baste Amelijinog oca koji je proputovao citav svet u filmu "Amelie Poulain"? Na nemackom se on bukvalno zove "der Gartenzwerg" a na engleskom "garden gnome". Cik izgovorite ga na francuskom: "nain". :)) Elem, citam jutros u novinama o velikoj akciji "fronta za oslobadjanje bastenskih patuljaka" (ne zezam se, zaista se tako zovu) izvedenoj pre par noci u Friburgu. Ni manje ni vise nego 77 patuljaka je kidnapovano od strane bande (zaista se ne zezam, tako pise :)) i sakriveno negde uz reku izmedju Murtena i Friburga. BRAVO i tri puta ura za oslobodioce. Mislim, slatki su patuljci ali zaista nisu slobodni. Da ne pricam o tome kakvo misljenje imam o njihovim vlasnicima. Cvece, zbunje i ostalo smatram vise nego privlacnim ali patuljci i ostale figurice su po meni jos smesniji od onih silnih skulptura koje krase dvorista kuca tipa "veca od komsijine" u Srbiji.
Naravno, svajcarska policija je veoma vredna i sposobna pa je u pauzama obracuna sa azilantima i ostalim nepodobnim gastosima (namerno izostavljavam narkomane i maloletne delikvente: ko zivi u CH shvatice!) pravovremeno reagovala i pronasla svih 77 citavih patuljaka. Jedino Snezana nije pronadjena ali iskreno se nadam da hoce. Ne bi bilo fer da se Snezani nesto desilo. U svakom slucaju, počinioci nisu pronadjeni a kako se delo vodi kao pljačka jedna od kazni koje im prete je izmedju ostalog i zatvor.
posted by makilica at 4. oktobar 2005 16:03:00 |
Permalink |
At 4. oktobar 2005 16:47:00, flyer
pa sad..nije li ljepse patuljcima na travnjaku, nego na prasnjavom tavanu..ili jos gore u garazi?
Ne treba proizvoditi nove, ali sta cemo sa starim?
pon - 03.10.2005
Dolazi zima
Cetvrtak vece i produzeni shopping do 21h.
Iako na mojoj "volim" listi shopping zauzima ponosno trece mesto,
ovoga puta odlucujem da se trgnem i pobegnem od zacaranih sarenih izloga.
Autobuska stanica mirise na peceno kestenje ali jos vise na zimu.
Setim se Suncokreta i pocnem da pevusim Sad kad sam dosla iz daleka ...
Ipak, negde u meni je i dalje Miholjsko leto ...
(Balasevic, a ko bi drugi? :))
Technorati tags music serbia balasevic balašević
posted by makilica at 3. oktobar 2005 12:33:00 |
Permalink |
At 3. oktobar 2005 17:31:00, makilica
Kafe "Kibic" je ocigledno iz nekog drugog vremena kada se zaista kibicovalo. :)
Danas bi se zvao ... uff, ne smem ni da pomislim! :)
ma imamo mi "Cirkus SCG"...nije ni to običan cirkus...a tek muzikaaaaaaaa :-)))