uto - 29.11.2005
Ozbiljna tema
Znam dragi moji da zelite da vam pisem o svajcarskoj
hrani :)) ali danas ipak moram o necemu vaznijem i ozbiljnijem. Naime,
upravo sam procitala tekst o integraciji naroda sa prostora bivse Jugoslavije ovde cesto pogrdno zvanog Jugos.
Po meni je tekst (kao i mnogi drugi napisani poslednjih godina)
neverovatno povrsan i sa zakljuckom koji otvoreno istice teskoce samo
jednog od naroda.
Moram da napomenem da ne gajim neprijateljska osecanja prema bilo kom nesrpskom narodu niti sam ikada dozivela bilo kakvu diskriminaciju
na poslu ili sire zbog toga sta sam i ko sam osim mozda par crno-belih
komentara o Srbima i Srbiji od ljudi koji svoje misljenje zasnivaju na
bulevarskim casopisima tipa Blick (Kurirov brat). Takodje nikada nisam imala bliske susrete trece vrste sa onim losim predstavnicima bilo kog naroda. Taj svet zivi na nekoj drugoj talasnoj duzini od mog. Ono sto mi jedino smeta je jednostrana propaganda a kao jedan od pokusaja da se na nju odgovori kompetentnim i istinitim tekstovima isticem portal ProSerben na nemackom (ali sa forumom i na srpskom) kako bi nas Svajcarci bolje razumeli.
U tekstu se citira i Dejan Mikić, koji je uz Eriku Sommer autor knjige Als Serbe warst du
plotzlich nichts mehr wert
(Odjednom kao Srbin nisi ništa vredeo). U objasnjenju knjige pise: "Osam zivotnih prica
pruzaju sliku o padu Srba od cenjenih gastarbajtera ka zloglasnoj grupi
migranata." Knjigu sam iznajmila u biblioteci i nadam se da cu kada je budem procitala moci da vam prenesem utiske.
Medju linkovima cete naci i portal dijaspora.ch kao i zastarelu englesku verziju sajta ambasade u Bernu. Nova, nedavno (konacno) osvezena se nalazi na www.yuamb.ch.
posted by makilica at 29. novembar 2005 14:02:00 |
Permalink |
At 7. jun 2008 20:46:13, Anoniman (Neregistrovan)
Zar je moguce da je tesko napisati sve recepte na srpskom jeziku?? Takodje se pitam sta trazis u CH kada ti se ocigledno zivot u nasoj drzavi ne dopada!! Nije se lepo smejati ljudima koji zive u drzavi koja te hrani.
At 21. jun 2009 14:19:19, Anoniman (Neregistrovan)
molio bih za pomoc i savet, zeleo bih da odem i radim u svajcarsku, a ne znam kako. Znam samo da je radnu dozvolu tesko dobiti. Kome bih mogao da se obratim i kakva je procedura? Unapred hvala
pon - 28.11.2005
Zibelemarit - sajam u znaku luka
Svakog cetvrtog ponedeljka u novembru u Bernu se odvija najveci pijacni sajam zvan Zibelemarit (Zwiebelmarkt). Pricu sa slikama mozete naci ovde a istoriju na nemackom ovde. Tog dana je greh ne jesti Zwiebelkuchen iliti pitu sa lukom. Recept na engleskom je ovde.
Dolazeci na posao uhvatila sam deo super atmosfere u centru a kasnije cu da prosetam glavnom ulicom i pokupim jos nekoliko konfeta u kosi. Bern je inace poznat po jako dobrim pijacama sredom i subotom u centru tako da je to prva stvar koju moram pronaci u Cirihu. Zamislite mene sa cegerom na Paradeplatz-u. :)
Evo i nekoliko po meni najlepsih slika sa Zibelemarita. :)
http://www.lautundspitz.ch/v2/03_picinfo.php?dir_name=1132590182&bild=a0017.JPG
http://www.lautundspitz.ch/v2/03_picinfo.php?dir_name=1132590182&bild=a0018.JPG
http://www.lautundspitz.ch/v2/03_picinfo.php?dir_name=1132590182&bild=a0019.JPG
http://www.lautundspitz.ch/v2/03_picinfo.php?dir_name=1132590182&bild=a0053.JPG
PS: Tanja me je podsetila na Quiche Lorraine koji se i ovde rado jede. Slede recept na engleskom i prvi i drugi recept na srpskom :) kao i lista svih mogucih Quiche-ova. :)
posted by makilica at 28. novembar 2005 14:45:00 |
Permalink |
At 29. novembar 2005 11:20:00, tanja
Po slici bih rekla da sam nesto slicno jela ovde i s lukom i bez luka i sa svim i svacim i stvarno je dobro:) Nemam pojma sta ide od sastojaka jer nemecki ne razumem al uopste:):) Zeljno cekam recepte:)
At 29. novembar 2005 12:11:00, makilica (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Znam, i zato sam upravo dodala linkove na engleskom za pitu sa lukom kao i na srpskom za Quiche Lorraine. Moram priznati da ih nikada nisam pravila (ali verujem da su recepti dobri) zato sto ih ovde prodaje svaka pekara a profesionalci to ipak prave bolje od mene. :)
sre - 23.11.2005
Turistička švajcarska viza
Kao sto verovatno znate, Svajcarska nije deo Sengena tako da za nju vaze posebna pravila i vize. Kako dobiti turisticku vizu i koliko puta morate otici do ambasade u Bircaninovoj pise Danijela. Nadam se da ce moj komentar na njenom blogu osvanuti uskoro. :)
I jos jednom link ka ambasadi.
posted by makilica at 23. novembar 2005 10:31:00 |
Permalink |
At 25. novembar 2005 10:25:00, niko
koristim google reader, dodatak za firefox i thunderbird :). cim mi stigne lapic provericu da li je FR bolji od ova tri. na google-u pravim i podcasting, pa mi se zato svidja, ali ima bug-ova koliko hoces...
uto - 22.11.2005
San Francisco
Pocela sam da pisem o SF-u ovde a evo konacno i nastavka.
Znam da sam vam obecala opis citavog maxi odmora koji je stao u fenomenalne 3 mini nedelje ali eto, zapela sam da pisem vec po drugi put o jednom te istom.
U SF-u smo proveli svega 3 dana (od srede u podne do subote u podne kada smo odleteli kuci sa njihovog prelepog novog aerodroma) i meni su se srce i dusa cepali zbog odlaska. Ostalo je jos toliko toga da se vidi i prozivi, ali eto. Za razliku od Pariza ili Barselone za koje znam da su blizu i pristupacniji pa mi je samim tim i rastanak sa njima lakse pa(da)o, SF mi je daleko, i fizicki i administrativno. To je ukratko receno grad u koji bih se sutra preselila samo kada bi moj zivotni izbor zavisio samo od mene.
Smejacete se, ali istovremeno sam bila srecna jer smo se vracali kuci i tri nedelje zivota iz kofera su bili iza nas. Ja sam u stvari onaj tip koji ne voli intenzivna putovanja i obilazak 10 mesta u 3 nedelje nego radije pusta sidro u jednom i uziva na miru.
Sta smo radili u SF-u? Šacovali Golden Gate most iz raznih uglova, iz Cable Car-a (da, da, njime se voze samo glupi turisti ali sta da se radi), sa Coit Tower-a, sa obale, sa samog mosta, jeli po kineskim, japanskim i grckim restoranima, prisluskivali Kineze u Chinese Town-u, jedan ceo dan smo vozili bajkove i to je zaista bilo fenomenalno. Peske obisli sve moguce highlights u samom centru, uzivali u interesantnoj turi po City Hall-u i culi kako su ga ojacali nakon zemljotresa iz 1989. Šmekali parove koji se petkom vencavaju u istom i smejali se brojnim aplauzima i uzvicima. Poredili pogled sa Hyatt-a (slucajno smo izabrali tamosnji bar na osnovu preporuke) u odnosu na onaj sa cikaskog Hancock tornja (u kome se nalazi super bar i pogled je lep skoro kao onaj sa Ajfelovog tornja). Suncali se na keju, informisali o Waterfront-u i jednostavno se prepustili atmosferi ...
posted by makilica at 22. novembar 2005 14:15:00 |
Permalink |
At 23. novembar 2005 9:48:00, žiri
Personal poziv. Prijavite se na izbor za mis/mister Blog. Postavite sliku koja vas prikazuje u najboljem svetlu i učestvujte u glasanju. Prijavljivanje traje do 20. decembra.
Traženje stana u Cirihu začinjeno Robbie Williamsom
Prvi utisci koje smo stekli pocevsi da trazimo stan u Cirihu su u mom slucaju opet bili vezani za svajcarski mentalitet ili tacnije mogucnost zakazivanja termina za razgledanje stana.
Slucaj broj 1. U oglasu je uredno napisan termin za posetu uz poruku
"nemojte zvoniti, vrata su obelezena a ulazna vrata otkljucana".
Sjajno. Obozavam svajcarsku pedantnost. Jedini problem: termin je vec
istog posle podneva.
Slucaj broj 2. U oglasu je napisan samo broj telefona sa imenom kontakt
osobe. Sjajno. Jedini problem: niko se ne javlja na telefon ili se u
najboljem slucaju ukljucuje telefonska sekretarica ovde zvana Combox.
Svetli primeri su oni koji se zaista javljaju ili odgovaraju na poruke
ili pak u oglasu napisu kada treba da ih zoves, npr. nakon 19:00.
Slucaj broj 3. U oglasu ne pise ni termin ni broj telefona (cak ni broj
telefona agencije) ali zato ste ljubazno zamoljeni da popunite online
formular koji ce eto stici u prave ruke. Doticna osoba se javlja
e-mailom nakon cirka 5 dana uz obavestenje da je stan vec izdat.
Sjajno. Da mi je samo znati kako su ostali popunili formular. Verovatno
su se predstavili kao Herr Robbie Williams licno.
Razmisljam da napisem jednu if-else ili switch-case petlju ali jos uvek ne znam sta ona treba da mi izbaci kao rezultat.
I jos nesto, nevezano za temu, ali vezano za Cirih i jos jedan dokaz da me 'oće kolege informaticari. Preko Planetoida sam upoznala jos jednog simpaticnog blogera
koji je ni manje ni vise nego u Cirihu a jos uvek je svez u
Svajcarskoj. Ima puno lepih slika Ciriha i okoline, zanimljivih
dozivljaja iz bioskopa i odusevljavanja produzenom radnom dozvolom.
On je u stvari jedini nas bloger za koga znam da zivi u Svajcarskoj.
OK, EPP gotov.
A sto se tice Robija Vilijamsa, njegova oba koncerta u avgustu 2006 u
Bernu na novom Wankdorf stadionu nazvanom "svajcarski grad" (Stadt de Suisse) su rasprodata u roku koji je oborio i 15-minutnu online prodaju proslogodisnjeg U2 koncerta. Robbie ih je ušio
u roku od nekih tricavih 8 online minuta ili tako nesto. Jadni
tapkarosi su prespavali ispred saltera Ticketcornera (to je bila druga
mogucnost kupovine) na minus nula u hladu da bi posle prodavali iste te
karte za tricavih 400 frankica na Ebay. Razumem, moraju da naplate
svoje bubrege i vreme. Vreme je novac. Naravno, niko im ne moze nista
jer svajcarski zakon ne zabranjuje preprodaju karata trecim licima.
(Digresija: ne mogu da verujem da to ne pise u svajcarskom zakonu. Nadam se hitnoj plenarnoj sednici na tu temu.) Ono sto me je najvise
iznerviralo u celoj prici je sto se tek sada digla dzeva zbog toga a
kada su se U2 i Rolling Stonsi preprodavali sve je bilo OK i normalno.
Sjajno.
posted by makilica at 22. novembar 2005 10:20:00 |
Permalink |
At 22. novembar 2005 11:56:00, niko
Kako ko stampa!? Pa sionski mudraci, zar nisi cula?! :))
Od Robija mi se kosa dize... a bio je kul lik. U Minhenu ista prica kao u CH
pet - 18.11.2005
Odgovornost
Preuzeti odgovornost je jedan od omiljenih svajcarskih (nemackih) izraza. Verantwortung ubernehmen ili tacnije die Verantwortung fur etwas ubernehmen. Te dve magicne reci su u ovdasnjem (ne samo poslovnom) zivotu kljucne.
Sto se tice posla, nema frke. Volim da preuzimam odgovornost za sve i svasta: programiranje i odrzavanje softvera, obucavanje kolega, redovno davanje ideja shefu i entuzijazam vezan ne samo za ispijanje kafe. Sto vise odgovornosti to vise referenci i izazova.
Sto se tice odgovornosti u privatnom zivotu do sada je sve bilo kako treba ali sta da radim sa odgovornoscu koju osecam prema vama, virtuelnim neznanim posetiocima?
Nedavno sam otkrila Planetoid koji predstavlja "покушај сједињавања свих блогчади на српском језику" i pozelela da budem deo njihovog sveta. Ipak, ubrzo sam shvatila sta to za mene predstavlja: pravo pravcato preuzimanje odgovornosti za teme o kojima pisem. Nema viseg onog "dragi gleda fudbal a ja surfujem". Planetoid se naime osvezava sa svakim novom postom sto znaci da je verovatnoca da me neko procita malcice veca, za razliku od linkova ka novom postu kao na nasoj naslovnici koje ce neko kliknuti ili ne.
Sve u svemu, pokusacu da budem pametna i zanimljiva i opravdam i svoju virtuelnu odgovornost. Ziveli!
PS: Istovremeno koristim priliku da pozdravim koleginice i kolege sa Planetoida. :)
Update za one koji su pitali kako Planetoid funkcionise. Odgovor je veoma jednostavan. Planetoid je zasnovan na Planet-u iliti feed aggregator-u koji skida feed-ove novih web stranica i njihov sadrzaj generise u novi feed. Kako RSS Feed na mom blogu ne funkcionise nece me ni biti na Planetoid-u sve dok se to ne popravi. Znaci, dzabe odgovornost, dzabe trema. Smrc.
posted by makilica at 18. novembar 2005 18:15:00 |
Permalink |
At 19. novembar 2005 8:58:00, makilica (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Jao strava, pojma nemam kako se to desilo! :( Ja zaista nemam nista sa tim. Lepensky HELP! Nemoj samo da nam izbrises blogove ali opravi ih molim te. :) Ako nista drugo, taj post na tvom blogu se ne vidi preko naslovne strane nego samo ti mozes da ga otvoris preko tvojih komentara. Ocigledno je neki bug u softveru.
At 19. novembar 2005 9:20:00, Repetitor
Da, ne vidi se na glavnoj strani, ali mozes li da zamislis kako sam se ja pogubila? Sta je sad ovo, sta sam pogresila, taj fazon :) Onda sam skontala da to mora biti tvoj text, dosla i videla ga ovde i ono, ok. Zakljucila isto da je neka buba. Ko je direktor interneta? Da mu posaljem mejl...
At 19. novembar 2005 9:26:00, makilica
Znam da nisi mislila. :) Imas mail na private, da ne bih ovde objavljivala e-mail adrese. Laku noc :)
Ovde je dobro jutro, suncano ali hladno :)
čet - 17.11.2005
Obožavalac
Jucerasnji dan na
poslu je bio izuzetno dinamican i zanimljiv. Najpre sastanak u trajanju od tri sata sa cak
jednom pauzom od 10 minuta. Zatim, poducavanje kolega u Javi (džavi ili sto bi neki rekli djavi :)) tokom celog posle
podneva. Radni opis: coaching. Uvek mi postavljaju neverovatno
interesantna pitanja kao iz one knjige "1000 zasto, 1000 zato".
Veliki je izazov "spustiti" se sa odredjenog profi nivoa na njihov
pocetnicki.
Sve u svemu, uvece sam otisla kuci a da nisam stigla da kliknem bilo gde na
web-u. Niti sam otvorila FeedReader, ni vesti, ni privatne mailove, a kamoli da
sam citala par mojih omiljenih blogova. Bravo Makilice dobra devojcice!
Ali, ne lezi vraze. Moj dragi je uvece izasao sa svojim muskim drustvom, glavna
drugarica je veoma zauzeta na poslu a nije mi se telefoniralo sa ostalima
rasutim po Svajcarskoj i sire. Naoruzala sam se vesom koji je trebalo opeglati
(moj "omiljeni" kucni sport) i najnovijim Tony
Parsons-om i cvrsto resila da konacno odem samo na jedan od retkih blogova
koji imaju link ka mom. Taj blog sam naime otkrila pre par dana ali kako se
ne nalazi na mojblog-u morala sam da se registrujem na tom sajtu samo da
bih uspela da ostavim komentar. Strava! U mom citavom blogerskom zivotu prvi
put sam se srela sa takvom preprekom. Obicno je dovoljno da ostavis komentar i
kao anonimus, naravno uz link ka tvom blogu ili sl. Ali, kako sam fan doticne
osobe, nista mi nije bilo tesko. Tek kasnije sam saznala da se radi o nekom
koga vec "poznajem". Aleluja! Ziveo Internet!
Medjutim, to nije sve. Na tom drugom, da ne kazem konkurentskom, blog domenu
otkrila sam neke nove face kao sto su Lara, Brandnew i LA Woman (sve sto je ona napisala za San Francisco potpisujem) i citajuci ih nadoknadila sve ono sto sam
propustila tokom dana. Sto bi rekli, nikad nije kasno. :)
Inace, upravo sam primetila da imam suvise linkova u ovom tekstu cime rizikujem da verni citalac lako odleti na neki od tih linkova i nikada se vise ne vrati na moj blog. Nema veze. :)
posted by makilica at 17. novembar 2005 16:16:00 |
Permalink |
At 18. novembar 2005 2:48:00, Repetitor
I ja potpisujem, i ja potpisujem (ono za SF sto je napisala LAW), i idem tamo za tacno SEDAM DANA! Jupi!!! Btw, onaj blog je totalno bezveze, ne znam sta ti se tamo svidja.
At 18. novembar 2005 9:26:00, makilica
Zavidim ti :) i istovremeno patim kao patika za SF-om. Meni je taj blog skroz OK i interesantan a kao sto rekoh, otkrila sam i jos neke druge blogove. Blago meni! :))
pon - 14.11.2005
RSS Feed
Ili "RSS hranilica" na srpskom
Oni koji ne znaju sta je RSS mogu da pocnu sa citanjem ovde. Mojblog nudi vec ugradjeni RSS feed (neki od vas su ga ukljucili, neki nisu) koji na zalost sortira postove pocevsi od prvog umesto od poslednjeg tako da ažuriranje ne funkcionise kako treba.
U svakom slucaju, na mojoj uradi listi se nalazi i opravljanje feed-a a do tada uzivam u koriscenju citaca vesti. Mozete ga koristiti ne samo za blogove nego naravno i za vesti i na taj nacin uzivati u necemu sto bih ja nazvala "browser u browser-u" a sto takodje podseca na newsgroups.
Kada napravite svoj feed, mozete isprobati Feed Validator a jos jedan od super citaca je i Gregarius.
Technorati tags RSS
RSS Reader
posted by makilica at 14. novembar 2005 17:36:00 |
Permalink |
Roisin Murphy
Vikend je prosao obelezen nekolicinom dogadjaja ali kao najzanimljiviji izdvajam koncert Roisin Murphy u klubu X-TRA u Cirihu.
X-TRA je klub u kome sviraju najrazlicitiji bendovi pa tako na primer i orkestar Bobana Markovica (u okviru Bucovina veceri - o tome neki drugi put).
Sto
se tice kameleon dame Roisin, kako je nazivaju mediji, bila je
originalna i zanimljiva. Sve je zvucalo drugacije i bolje nego na
albumu i to mi se dopalo - za to uostalom i sluze koncerti, zar ne? Na
netu sam pronasla ovaj link (obrati paznju na ime autora fotki :)) na kome se lepo vidi kako Roisin izgleda na sceni, a kako je izgledala sinoc pogledajte ovde.
Osvetljenje je takodje bilo dobro, ne racunajuci momente kada bi
stroboskop (duga bela svetlost) bio uperen u gledaliste i izlagao vas
riziku gubljenja vida. Tada sam zaista razumela one uduvane - verovatno
nisu delili moje muke.
Sve u svemu, Moloko mi se ipak vise dopadao. I
na kraju, deo preglasnog ozvucenja bi komotno posluzio Bijelom Dugmetu
za neki od sledecih neuspelih koncerata na Hipodromu. Toliko je bilo
glasno da sam jedino na ovom koncertu i Metallici morala da drzim
cepove u usima! :)
Technorati tags switzerland
roisin murphy
posted by makilica at 14. novembar 2005 14:00:00 |
Permalink |
pet - 11.11.2005
Vesti dana
Volim petak jer su dnevne vesti petkom lakse i veselije.
Dok ne budem stigla da vam prevedem nekoliko zanimljivih ovonedeljnih
desavanja u CH, saljem link ka jednoj vesti koja me je zaista nasmejala (vidi sliku :))
U prevodu: Srbija zaista zeli da bude Svajcarska a Svajcarci naravno umeju dobro da se prodaju.
Technorati tags switzerland
serbia
B92
posted by makilica at 11. novembar 2005 16:55:00 |
Permalink |
čet - 10.11.2005
Švajcarski vicevi
Isto kao što su Škoti škrti a ljudi iz Berna spori tako i narod iz Appenzeller-a (poznat najpre po fenomenalnom siru) važi za male rastom a tvrdoglave i borbene a zbog tih karasteristika (najviše visine) predmet su mnogobrojnih viceva.
Na primer:
Kako jedan Appenzeller izvršava samoubistvo?
Tako što skoči sa tepiha. :)
Zašto se Appenzeller-aši smeju dok igraju fudbal?
Zato što ih trava golica po guzi. :)
Technorati tags switzerland
appenzeller
humor
posted by makilica at 10. novembar 2005 17:34:00 |
Permalink |
sre - 09.11.2005
Uspomene i jos ponešto
Ponovo sam počela da sredjujem svoj radni sto, tačnije, radni ugao. Mnogi Svajcarci pored dnevne, spavace i decije sobe imaju i radnu dok neki, kao ja, imaju samo jedan radni ugao ili ćošak (Arbeitsecke).
Kod mene je taj ćošak malo veći a vremenom sam pored dela spavace sobe okupirala i jedan deo u dnevnoj tako da mojih pisama, knjiga, uspomena, računa i sl. ima svuda. :)
Sinoć sam se pak skoncentrisala na radni sto i počela sa jednom fasciklom. Sve ono sto sam u njoj pronasla bilo je dovoljno za duzi put u proslost ...
Pismo od najbolje drugarice broj 2, moje srodne duse, sa porukom: "Onaj ko zna da voli ne bi trebao nista drugo da radi." Dodatak je suvisan ...
Novogodisnja cestitka (2002 na 2003-u) od SCG ambasade u Bernu. Prelep zimski motiv uz potpis. Pravi, ne onaj kompjuterski, odstampan, kakvih je danas sve vise. Ubrzo je u ambasadi doslo do smene, jedne od mnogih, a nova garnitura mi vise nije slala cestitke. Svi znamo sta se desilo u martu 2003.
Bozicna cestitka od jedne Francuskinje iz Stuttgart-a (ah, a ja sam sada cesto u okolini, moracu da je pronadjem) koja je bila moj tandem partner. Ucila me je francuski a ja nju engleski. Tada sam prevodila njena pisma uz pomoc raznih recnika a danas smem da se pohvalim da ih razumem iz cuga iako sam francuski zamenila nemackim.
Vizit-karte kolega i prijatelja koji su mi na pocetku moje svajcarske odiseje, pred kraj 2000-e, mnogo znacili. Odavno nisu na istim adresama.
I na kraju - cvet, ispresovan a ziv i prelep, iz maminog pisma, samo jednog od mnogih u poslednjih pet godina. Na fascikli od sinoć stoji nalepnica "mama cveće".
posted by makilica at 9. novembar 2005 12:17:00 |
Permalink |
At 9. novembar 2005 12:21:00, tanja
:) Nisam donela puno svojih stvari ovde, samo ono sto mi je bilo najpotrebnije, ali se vremenom nakupilo dosta razglednica, pisama, cestitki i volim da s vremena na vreme zaronim u to i setim se nekih lepih trenutaka:)
At 9. novembar 2005 12:21:00, flyer
Sto puta sam do sada krenuo da ocistim svoj kutak..Ali obicno se ruka zaustavi dok nosi nesto prema kanti za otpatke..Fles sjecanje blijesne i stvar se vrati gdje je i bila..
At 9. novembar 2005 13:25:00, besna glista
pravim "veliko čišćenje" otprilike dva puta godišnje. do sldećeg puta nakupim više nego što bacim u jednoj turi ;). a neretko u sred spremanja stanem i čitam stare novine koje sam našla u kršu :).
At 10. novembar 2005 16:56:00, Quercus cerris (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Meni sve teze padaju sve te uspomene, i ne usudjujem se vise ni da cackam po raznim fasciklama, ukrasnim kutijama, pa cak i pojedinim delovima albuma... Pa ipak, donela sam sa odmora grancicu hrasta iz nekadasnjeg skolskog dvorista koje je sada pusto, i zivi u uspomenama na deciji smeh i prve poljupce... Stoji u maloj keramickoj posudi oslikanoj sljivama, i ceka na Bozicni Badnjak, da sacini buketic sa ostalim grancicama hrastovine i cera, koje redovno prikupljam na proputovanju Srbijom i Evropom...
Hvala za ovaj mali magicno-nostalgicni trenutak... ;)
pon - 07.11.2005
Filmski kutak
Jedna draga prijateljica me je inspirisala da se konacno pozabavim jednom od mojih omiljenih tema i velikom zanimacijom: filmovima.
Za pocetak sledi lista filmova koji su mi se posebno dopali ove 2005-e. Tacnije, radi se o filmovima koji su mi toliko dopali da zasluzuju mesto u mojoj arhivi.
1. Ray - jednostavno fenomenalan! Gluma Jamie Foxx-a, muzika Ray Charles-a, sam njegov zivot koji ne bi stao ni u dva filma.
2. Mar adentro (The Sea Inside - More u meni) - fenomenalni Javier Bardem, jedan od mojih trenutno omiljenih glumaca.
3. Les Invasions barbares (Invazija Barbara, nastavak Propasti americkog carstva) - jedan od filmova koji vas zaista navodi na razmisljanje.
4. Ricordati di me (Remember Me) - italijanska tragikomedija o danasnjoj porodici, o snovima i ljubavi. Film u kome su svi junaci glavni. Monica Belluci konacno ume da glumi.
5. 5x2 - interesantna ljubavna prica. Reditelj Francois Ozon zaista zasluzuje paznju.
6. Open hearts (Elsker Dig For Evigt) - jedan od Dogma95 filmova koji sam u roku od 2 meseca odgledala 3 puta. Sta reci vise?
Inace preporucujem Dogma95 filmove koji su zaista po mom ukusu - posebni. Do sada sam odgledala 1, 2, 3, 5, 28 i Too much flesh, koga nisam nasla na listi ali znam da je deo trilogije: Lovers = ljubav, Too much flesh = khm khm, Being light = duša. U sva tri filma glumi neverovatna Elodie Bouchez.
Sto se tice domacih filmova, odavno nisam odgledala nijedan koji mi se zaista dopao. Jedino me je "Kad porastem bicu kengur" prijatno iznenadio i super nasmejao.
Technorati tags
srpski
film
movies
posted by makilica at 7. novembar 2005 15:22:00 |
Permalink |
At 7. novembar 2005 15:59:00, makilica
Dogville sam pocela jednom da gledam ali nekako nisam bila raspolozena za njega i od tada stalno odlazem. Planiram uskoro jer je Manderlay vec stigao u bioskope a inace volim Larsa Von Trira ...
At 7. novembar 2005 17:32:00, Repetitor
Jesi gledala Italiensk For Begyndere, isto Dogma 95? Ja gledala sinoc. Invasion mi se svideo kad sam ga gledala, ali sam ga sutradan vec zaboravila.
pet - 04.11.2005
Zelite li jedan Gipfeli?
Jutros u kafeteriji bacih pogled na ponudu i upade mi u oči Brotli (hlebčić od das Brot, radi se naime o tek maloj pogačici). Setih se da bi to bila dobra tema za blog jer ja inače obožavam deminutive.
Tako sam jednom dobila nadimak Makili od Maki (Maja) a po dolasku u CH shvatila da je baš in :-) i ostala Makili a da bih ih dodatno zbunila dodala jedno ca (kamilica, igra slovima).
Elem, Svajcarci u njihovom švajcarskom nemačkom često koriste sufiks li. Tako postoje Morgeli (der Morgen - jutro), Gipfeli (iskreno zaslužuje poseban topik: kroasan na bernškom nemačkom), Loffeli (der Loffel - kašika) itd itd.
Najsmešnije mi je kada 50-ogodišnjaci koriste takve izraze koji se kod nas govore samo deci.
Cak je jedan fudbalski komentator napravio lapsus izjavom "sada moramo da im damo golić" (Torli). :-)
posted by makilica at 4. novembar 2005 12:06:00 |
Permalink |
At 4. novembar 2005 15:29:00, tanja
:):):) Moj dragi nikako da prihvati nase nadimke.. jednostavno mu nije jasna potreba da ljudima skracujemo njihova imena:):):)
At 7. novembar 2005 15:13:00, makilica
Sigurno postoji razlika u mentalitetu, moracu da se detaljnije pozabavim fenomenom deminutiva u svajcarskom nemackom. Danas je na meniju bila "Muscheli" testenina, od die Muscheln - skoljka. Svakoga dana u svakom pogledu me njihove reci sve vise zasmejavaju. :)
sre - 02.11.2005
Oglas za posao
Slučajno sam čitajući jedan od naših stručnih foruma (uželim se srpskog a još više me interesuje šta oni Tamo rade) naišla i na ovaj biser, tačnije link ka biseru. Nije bitno o kom oglasu se radi (oni koji znaju da traže će se snaći) ali prenosim vam samo završnicu.
Reč vlasnika kompanije:
Da ne glume umetnike čiji je rad vezan za inspiraciju, već da budu non-stop inspirisani.
DA NISU SUJETNI, ISKOMPLEKSIRANI I TVRDOGLAVI!
Iza ovih zahteva ne stoje baba-roge, već sposobni i ambiciozni ljudi željni da što pre ostvare svoje
projekte i ideje.
OK, trudim se da kapiram nameru ali ipak, da li je moguće da je iskustvo vlasnika kompanije toliko loše (i kakav je on uopšte) da mora velikim slovima da naglašava za njega najvažniji kriterium.
Ne znam, nekako mi se tu ništa ne dopada. Navikla sam na standardne kriterijume tipa samoinicijativa, odgovornost, timski rad, inovativnost, ali ovako ... zaista sam ostala bez komentara. :-)
posted by makilica at 2. novembar 2005 14:47:00 |
Permalink |
At 11. novembar 2005 13:20:00, makilica
Wir stellen uns eine junge und
erfahrene Floristin in einem kleinen
Team vor, die auch bereit ist, unsere
Kundschaft in einem Mini-Rock zu
bedienen. He he, rad iskljucivo u mini suknji! No dobro, moglo je biti i gore. Nije mi samo jasno kako moze biti i mlada i iskusna? :))
uto - 01.11.2005
Sat vremena u plusu
Kako ste iskoristili ovih sat vremena u plusu? Ja se naime budim ranije a jutros sam bila budna već u 6:15. Neverovatno! Na tramvajskoj stanici zatekla sam pravi miting (uzimajući u obzir da se na njihovim mitinzima zaista skupi tek šačica ljudi ovo jeste miting). Masa se gura, sjajno! Odavno nisam videla toliko ljudi u tramvaju a svi su zapeli da udju baš u onaj od 7:00 i ne žele da čekaju sledeći koji stiže tek u 7:05.
Pošto ipak imam iskustva u uskakanju u pun tramvaj uspevam da obezbedim sebi jedno mesto pored nekog debeljka (taman pašemo :)) koji se naravno silno izvinjava jer njegova jakna malčice prelazi na moje sedište.
Sve mi je veoma zabavno i smešno i prisećam se mojih dolazaka na posao u 8:30 i praznih tramvaja sa tek ponekom mamom sa decom (vidi: Domaćice protiv porodičnih menadžera) ili naravno penzionerima.
Za one koji ne znaju: imam klizeće radno vreme što je ovde manje-više standard tako da dolazim i odlazim kad hoću - živela demokratija!
Danas sam naletela i na blog jednog Nemca na biciklističkoj turi kroz Balkan i uživala čitajući njegove utiske začinjene prelepim slikama. Trenutno mi je najzanimljivije čitanje blogova stranaca na privremenom (ko će ga znati) radu u SCG (vidi linkove sajtova koje trenutno čitam). Veoma mi je zanimljiv i taj fenomen da mi odlazimo a oni dolaze.
Takodje pokušavam i da medju ovdašnjim poznanicima i prijateljima propagiram lepote Srbije i Crne Gore a kako se broj blogova sa tom temom uvećava nadam se da će mi posao uskoro biti olakšan.
posted by makilica at 1. novembar 2005 10:40:00 |
Permalink |
At 2. novembar 2005 13:24:00, ta tema
Ne razumem nemacki, ali slike su odlicne. Takodje se potpuno slazem sa lepotom klizeceg r. vremena i (povremenom) zanimljivosti blogera stranaca.
Zar je moguce da je tesko napisati sve recepte na srpskom jeziku?? Takodje se pitam sta trazis u CH kada ti se ocigledno zivot u nasoj drzavi ne dopada!! Nije se lepo smejati ljudima koji zive u drzavi koja te hrani.