pet - 31.08.2007
Blog Dan
Danas je BlogDay a evo i moje liste interesantnih blogova.
1. Yahti - jer se uvek super razonodim i informišem. Kao što kaže njihov moto, Yahti nudi "All-inclusive aranžman za savremeni um". Jedan od retkih blogova na kome pratim i ostavljam komentare. :) Naravno, Laru čitam i na Vijugiju kao i na blog.hr.
2. Pod lupom - Saša piše toliko pametne tekstove iz kojih može mnogo toga da se nauči (ili podseti) da ih često čitam po nekoliko puta. Šta više reći, to je Shmilustracija do koske. :)
3. Blogwiese - Legenda švajcarske blog scene. Nemac koji je oštrim i nepogrešivim okom posmatrao i iz dana u dan opisivao svoje doživljaje u Švajcarskoj a najviše silne jezičke zavrzlame (čitaj: greške) na švajcarskom nemačkom u poredjenju sa školskim nemačkim. Bio je gost velikog broja radijskih i televizijskih emisija a o njemu je u dva navrata pisao i NZZ. Nedavno je prestao da piše sa obrazloženjem da su mu se teme istrošile i da nema više vremena za pisanje, organizovao je oproštajno okupljanje kod kuće za masu blogera i obožavalaca a trenutno na blogu objavljuje uglavnom stare tekstove (reloaded). Početkom sledeće godine bi trebalo da izadje i njegova knjiga ali ne zna se o čemu se tačno radi tj. da li je u pitanju zbirka tekstova sa bloga ili pak nešto drugo.
4. Umesto jednog bloga na ovom mestu želim da istaknem blogere koji takodje žive u inostranstvu kao što su Ubipacijentic, Feisty, Marica, Londonka i Stranac u Moskvi.
5. Životinja - definitivno najbolji muški lični blog. Gile piše retko, ali isplati se čekati.
Kako izgleda vaša lista? Postujte i linkujte ka Technoratiju.
posted by makilica at 31. avgust 2007 9:43:00 |
Permalink |
At 1. septembar 2007 23:01:00, Sasha (Neregistrovan) (Neregistrovan)
E, a htela sam da dodam jos nesto - Zivotinja. To je jedan od prvih blogova koje sam iscitala od pocetka do kraja. Taj covek tako *ebeno dobro docara dogadjaje, i price su toliko interesantne, da sam jedno vreme prosto imala mini- "crash" na njega:)))) Musko od A do SH, definitivno:)))
At 6. septembar 2007 23:56:00, sit-a-bit (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Vidim citamo skoro iste blogove. I delim tvoje odusevljenje za sve navedene blogove, a Zivotinja... :) Isto kao Sasha, kad sam procitala prvi blog, onda sam iscitala sve, i posle mi se vise nije pisalo. Sta da kazem kad je on sve vec reko? Steta sto sad slabo pise.
uto - 28.08.2007
Vesti iz Ciriha
* Prošlog vikenda je održano plivanje u reci Limmat.
* IKEA je pre par nedelja promovisala svoje nove proizvode a sofe i garniture za sedenje i ležanje su mogli da isprobaju svi putnici i prolaznici na glavnoj zeleznickoj stanici. Imali smo pravi mali lounge u sred glavne sale (donji deo slike).
* Jedno od mojih omiljenih mesta za izlazak, Pestalozzi biblioteka, počinje da uvodi automate za iznajmljivanje knjiga. Tačnije, u ovoj filijali funkcionišu samo šalteri za vraćanje medija dok iznajmljivanje morate
da „overite“ sami na automatu. Dovoljno je da skenirate vašu člansku karticu i
maksimalno 5 primeraka odjednom, kliknete na iznajmi i sve je gotovo.
Sjajno, zar ne? Ipak, najsmešnije je da čika na salteru sada skoro da nema posla a ispred automata se čeka u redu. Ako pokušate da ga zamolite da kod njega iznajmite artikle
ljubazno ce vas poslati nazad u red i nastaviti da bleji u svojoj stolici. Hmm. Ipak, kako reče jedna moja drugarica: "drago mi je sto moj posao još uvek nisu zamenili mašinom."
posted by makilica at 28. avgust 2007 13:13:00 |
Permalink |
čet - 16.08.2007
2 godine bloga
Vreme leti a ne znam šta bih dodala osim da ove godine ne razmišljam o tome "šta bih da sam" jer imam druge stvari na pameti. :-)
posted by makilica at 16. avgust 2007 13:03:00 |
Permalink |
sre - 15.08.2007
Dva jubileja
Dvadesetog jula (20.7.) je bilo tačno sedam godina od moje prve posete
Švajcarskoj, tačnije prve posete Zapadnoj Evropi. Pre Švajcarske imala sam tu
sreću da posetim samo zemlje centralne i istočne Evrope Madjarsku i Bugarsku
(studentska praksa u jednoj cool nemačkoj firmi sa divnim šefom,
kolegama i domaćinima iz Aiesec-a). Švajcarska je bila the one,
raj na zemlji, moj san i sve ostalo. Istina je da sam u stvari
razmišljala (i slala CV) o Velikoj Britaniji ili Nemačkoj, čak se
ponekad pominjala i Holandija ali igrom slučaja (ili pak velike želje i
već pomenutih snova) sam dobila tri ponude baš za Švajcarsku. Jedna
inovativna softverska firma u Cirihu me je pozvala na intervju
uključujući i boravak od čitava četiri dana. "Znate, jeftinije nam je
da vam kupimo avionsku kartu za četiri dana i platimo tri prenoćišta
nego kartu za jedan dan", objasnili su mi dok sam se ja beskrajno
radovala. Iako sam tada već imala ugovor za posao u Lozani (čekalo se na
radnu dozvolu i ulaznu vizu) želela sam da odem i vidim Cirih,
Švajcarsku i Švajcarce i da se na taj način barem malo pripremim za ono
što me čeka.
Na aerodromu me je dočekao jedan od potencijalnih šefova, bio je
simpatičan i prijatan i stariji tek par godina od mene a pričali smo na
engleskom. Taksista je bio "naše gore list" i to u tom momentu nisam
primetila sve dok mi se na kraju
nije obratio na srpskom i rekao "dobro došli u Švajcarsku". Danas uspevam da sa veće razdaljine prepoznam ljude iz bivše Jugoslavije, jednostavno se uvek nečim odaju. :-) Hotel,
raspakivanje, večera, šetnja po centru, san pravednika. Sutradan sam
imala više intervjua (sa likom koji me je sačekao i još jednim šefom pa
sa potencijalnim kolegama koji su me ispitivali tehničke stvari) u
vremenu od 9 do otprilike 15h uključujući i pauzu za ručak. Već u
startu sam stekla utisak da su veoma opušteni, počev od pauze za kafu,
preko intervjua (na kojima su se šalili i stalno osmehivali što je meni
bio totalni šok) pa do ručka na kome se nije pričalo o poslu nego o
Cirihu, strancima i životu u Cirihu (jedan od kolega je bio Španac) i
sl. Oduševile su me kancelarije, tačnije, velike prostorije sa ogromnim radnim stolovima; cela zgrada je nekada verovatno bila fabrika ili skladište (ciriška industrijska zona a danas deo oko Hardbrucke). Nakon intervjua sam se pozdravila sa svima, poželeli su mi prijatna
dva dana u Cirihu i napomenuli da im se javim ukoliko mi bude bilo šta
trebalo. Onda je nastupilo pravo iščuđavanje i divljenje. Više se ne
sećam koliko sam vremena provela pešačeći ali znam da sam obišla
manje-više sve znamenitosti u centru i da do dana današnjeg nisam našla
toliko vremena za obilazak Ciriha odjednom. Sećam se jedne bakice na
klupi u blizini Grossmunster-a
i mog pitanja na nemačkom gde je grossmuenster platz na šta je ona
otprilike odgovorila "a, mislite li na mueeenster platz" (to je bio moj
prvi susret sa Zurituutsch-om), prelepog i prečistog jezera, jedrilica,
letnjih rasprodaja i tone Swatch satova (koji su mi tada bili pojam).
Sećam se i depresije po povratku u Beograd i odbrojavanja dana do
skorog trajnog povratka.
Ti dani su prošli vrlo brzo jer je povratak iliti dolazak bio sedmog
avgusta (drugi jubilej). Jedna od omiljenih anegdota iz tog perioda mi
je kada je jedna drugarica preko telefona razumela da idem u Luizijanu
pa je izuzetno tužna i ozbiljna došla da se pozdravi sa mnom da bi smo
obe tek na kraju ukapirale nesporazum jer se radilo o Lozani. :-)
Natovarena torbama u ukupnoj težini od 40kg (živela business klasa i
moji uviđavni poslodavci), sa kartom u jednom smeru i ulaznom
vizom u trajanju od tri meseca sletela sam na ženevskom aerodromu gde
su me dočekali vođa tima i još jedna koleginica. Bili su naravno
ljubazni ali na putu do Lozane (otprilike 30 minuta) nisu sa mnom
progovorili ni reč. Ja sam naime sedela pozadi, njih dvoje napred i sve
vreme su tiho govorili na francuskom koji ja na žalost nisam
razumela. To je bila prva razlika koju sam primetila između Švajcaraca
u nemačkom i francuskom govornom području (prvi veoma dobro govore
engleski i imaju više iskustva u komunikaciji sa strancima dok su drugi
slabiji na tom polju) a meni je u tom momentu njihovo ponašanje
delovalo prilično nekulturno. Ipak, sledećeg dana su bili ponovo nasmejani i spremni da pomognu u vezi svega, pa i sledećeg i tako dalje, a te večeri su me odvezli pravo na večeru u
restoran hotela Beau Rivage
gde smo jeli neke meni nepoznate i neukusne stvari ali je pogled na
jezero i sam osećaj bio predivan. Mislim da nikada neću zaboraviti taj
dan, nekako se urezao u mom sećanju kao početak jednog lepog sna i novog života.
posted by makilica at 15. avgust 2007 22:21:00 |
Permalink |
At 16. avgust 2007 13:02:00, makilica (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Laro: najbolje sam se osecala u Lozani i uopste u francuskom govornom podrucju jer je sve nekako opustenije i lezernije. Ipak. "Nemci" su mi blizi jer ih razumem (francuski na zalost nikada nisam naucila dalje od pocetnog nivoa) i prilicno su profesionalniji od "Francuza".
At 16. avgust 2007 14:48:00, makilica (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Zlonamerni: u principu ne zasluzujes odgovor ali bas ti je "dobar" nick i ne samo sto si zlonameran nego si i nepoverljiv. Imala sam nepunih godinu dana radnog iskustva a CV svakako necu okaciti na gledanje nekima kao sto si ti. Ovde u CH kao i u svim normalnim zemljama se pored onoga sto pise u CV-uju cene i neke soft skills a pre svega hrabrost i odlucnost koje ja svakako posedujem. :)
Hvala, Majo! I hvala puno na komentarisanju na nasem blogu, uvek je informativno, sadrzajno i originalno