pet - 30.09.2005
To be or not to bee
That is the question...
Citam jutros oglas jedne nase firme uredno napisan na engleskom i najpre ne primetih gresku ali odjednom mi nesto zapara oci.
"Applicants should bee experienced ..."
To bee?! Ne mogu da verujem. Od firme koju su ocigledno osnovali nekadasnji radnici na privremenom radu u inostranstvu zaista bih ocekivala da su tamo u dalekom svetu naucili barem TO BE. Kao drugo, ako vec ne znaju, neka lepo zaposle nekog studenta (jeftina radna snaga) da im ispravlja greske. Ili neka pisu na srpskom da ih ceo svet razume. :)
Uh, bas sam danas kriticki raspolozena.
posted by makilica at 30. septembar 2005 9:48:00 |
Permalink |
At 30. septembar 2005 12:15:00, ta tema
U Playboyu ima foto reportaza raznih javnih nepismenih natpisa: Izmedju ostalog, sa Maratona ili neceg vec slicnog, ima natpis: "Presvlacenje muskarci-Change Mail"
čet - 29.09.2005
Za moju mamu
Telefonirala sam sinoć sa mamom i šta god da sam joj ispričala njeni komentari su delovali toliko mudri i tačni. Ahh! Zašto mi je uvek teško doći do istih zaključaka? ;)
Moja mama nije samo mudrica. Njena ljubav i podrška su bezgranični. OK, sada pišem kao da niko od vas ne zna kakve su mame i uostalom, shvatili smo to još u obdaništu! :)
Ako ikada budem bila upola takva mama kao što je ona to će sigurno biti moj najveći uspeh.
posted by makilica at 29. septembar 2005 9:59:00 |
Permalink |
sre - 28.09.2005
Apple Pie (pita od jabuka)
Ah, Twin Peaks sam gledala davno ali još od tada se sećam slike agenta Coopera i američke pite koju je redovno jeo. Iskreno, veliki deo serije sam zaboravila ali se eto sećam te čuvene pite.
(Sremica sam i volim da jedem i inače mislim (skoro) samo na hranu! :))
BTW, Kyle MacLachlan koji je tada bio baš mmm privlačan me je kasnije opasno razočarao u ulozi u "S. (piip) i grad". Umalo da prestanem da gledam seriju zbog njega! :(
Elem, da se vratim na pitu. Sa odlaskom u USA jedna od najvećih radosti koje sam iščekivala bila je upravo apple pie. Ali avaj! U nijednom normalnom restoranu/baru u kome smo bili nisu je imali. Imali su apple tart, apple cake i razne varijacije, ali ništa od pite. Moja drugarica koju smo posetili je napravila super (srpsku verziju) pite od jabuka (kao da je znala :)) ali to nije bilo dovoljno da bih se utešila. OK, mogla sam da je kupim u McDonald's-u ili nekom supermarketu (to je tek posebna priča) ali mi nekako nije bio merak (ko zna dobar srpski izraz za merak? :).
Uzaludno sam ispitivala kontakt osobe i maltene molila da me vode na apple pie i ništa. Tako je neslavno propao moj američki san zvan apple pie.
Sve u svemu, danas sam za ručak u kantini kupila cherry (umalo da napišem cherish :) pie i fantastična je! Ista kao apple pie samo naravno sa trešnjama. Mmmmm ... Ma, ko šiša apple pie, cherry rules! :)
posted by makilica at 28. septembar 2005 17:22:00 |
Permalink |
At 28. septembar 2005 17:51:00, tinkerbell
e draga moja, na pogresna mesta si gledala.. itekako ovde moze da se pojede dobra Apple Pie.. ja je ne jedem doduse zbog alrgije na cimet, ali moja sestra je jede.. Ima jedan restoran ovde koji sluzi SVE sa cimetom i izmedjuostalog pitu od jabuka.. pravu, Americku :) Zao mi je sto si ostala uskracena za to zadovoljstvo.. nadam se da ces imati novih prilika :)
At 28. septembar 2005 17:56:00, makilica
A gde ti Tinkerice zivis? Nisi valjda tako daleko u Ameriki? :)
Eto, na tom primeru sam shvatila da je dobra ORGANIZACIJA veoma bitna. Da sam pitala ranije na blogu ili potrazila po net-u sada svega toga ne bi bilo. Zovite me Pera koji nije otisao na vreme u policiju...
At 28. septembar 2005 18:03:00, tinkerbell
:) Ja zivim u Novome Sadu, ali sam vec 4 meseca u Washington-u i bicu ovdi jos 3 nedelje, kada se vracam domu mome :) Pero, organizacija je cudo :) Sledeci put znas sta ti je raditi :)
At 28. septembar 2005 19:33:00, flyer
ima "jedan" restoran sa pitom od jabuka??!!U Americi? E jebem ti "novi svijet". U nas se pita sa jabukama prodaje i na pijaci..Mrrrrrzzzzim Ameriku
At 29. septembar 2005 13:29:00, charlotte (Neregistriran) (Neregistrovan)
Secam se da sam gledajuci Twin Peaks one premijerne sezone prikazivanja u Srbiji, grozne 93/94 godine, besomucno jela pite sa jabukama (duduse srpsku verziju). Evo sad mi je ovo dalo ideju da bih mogla da potrazim recept za pravu Twin Peaks pitu, pa zovem Makilicu na Twin Peaks vece. Obecavam, nece biti Killer Boba. A sto ti se ne svidja Trey u S&theC? Jesi li ga gledala u Kafkinom Procesu, tu je odlican.
At 29. septembar 2005 14:07:00, Beogradoholik
Cimet u SVIM varijantam RULZ!!! Ja ga stavljam u crnu kafu... sto je to dobrooo, nemate pojma;o) Nego, zar Kuper nije jeo kao blesav dougnuts? A i to j***s... KROFNE bre!;o)
At 29. septembar 2005 14:07:00, makilica
Charlotte, ti si pozvana kod mene na pitu. Nisi mi BTW odgovorila za sledecu nedelju? Jedan od blogera cuo kako kukam i postavio recept, poslacu ti. A Kyle je bas dobar glumac, nego nekako mu je uloga u S&theC bila po meni malo glupa. Samo je slagao neke glupe face i slusao mamu, ok i zenu. :)
"Proces" uknjizen na TO DO listi!
uto - 27.09.2005
Pametovanje
Ne, na žalost nisam gledala prenos evropskog prvenstva i lošu igru naših momaka. Nisam gledala ni čuvenu konferenciju za štampu i ostale emisije na tu temu. Ko zna, možda i srećom, jer bih verovatno bila još tužnija zbog svega. Jedino nisam izdržala da ne pročitam Obradovićev intervju u Poligrafu B92 ("privukao" me je pokajnicki naslov) i na stranu to sto je pom misljenju intervju prosao u ratobornom i neprijatnom tonu pitam se da li ce jos jedno iznosenje prljavog vesa u javnost, ovoga puta nasih omiljenih heroja, mozda ipak dovesti do budjenja svesti.
Sta vi mislite? I, sta biste vi uradili da ste bili na njegovom mestu? Ja sigurno ne bih uvela u igru dve osobe koje non-stop konkurisu jedna drugoj.
posted by makilica at 27. septembar 2005 13:54:00 |
Permalink |
At 27. septembar 2005 19:01:00, flyer
problem se nastavlja..i dalje im dajemo publicitet..dajmo im publicitet koji dajemo hokejaskoj reprezentaciji, pa cemo vidjeti..nek krenu iz pocetka i dokazu se..A do tada..Ima u nasoj ligi igraca. Mislim da oni ne bi izgledali smijesni kao nase "zvijezde".Mi ovdje o njima pricamo a oni kupuju fabrike..Ko ih jebe..Nisam preko noci zamrzio nase kosarkase..Gutao sam i na olimpijadi i na turnirima..Nije se dovoljno istetovirati pa da znas igrati kosarku kao amerikanac.Ni njih ne volim ali su oni svoj debakl na svjetskom prvenstvu progutali ko ljudi..
At 27. septembar 2005 19:14:00, Sonatica
Flyer,..ne samo što kupuju fabrike, nego i zidaju, tj. jedna ' zvezda ' je investitor...na atraktivnoj lokaciji...ljudi se bave biznisom, misle na svoje interese, na novac, i zato smo prošli tako kako smo prošli.
At 27. septembar 2005 19:30:00, tinkerbell
hihi.. nema potrebe za lajanjem, greska u kucanju.. eto sta jedna zamena slova moze da napravi.. puj, ko me tera kad se pravim pametna pa kucam u 5-oj brzini :)
Ludi Rusi :)
Da li još neko od vas čita Periskop u Danas-u? Ja ga obožavam jer su putopisi tako topli i omamljujući. Po povratku sa odmora morala sam da pročitam sve što sam u medjuvremenu propustila i tako sam naletela i na ovaj tekst. Neverovatno, zar ne?
Pouka: pazite gde se napijate! :)
Zaspao između šina i preživeo
prolazak voza
Moskva - Jedan ruski mladić
tako je čvrsto zaspao na pruzi, između šina, da ga nije probudio ni teretni voz
koji je protutnjao iznad njegove glave, javila je ruska agencija Interfaks.
Mašinovođa je ugledao mladića kako leži na pruzi i svom silinom zakočio.
Spasioci su bezuspešno pokušavali da izvuku usnulog mladog pijanca koji je
ostao da leži ispod vagona. Voz je morao da nastavi put kako bi on bio
izbavljen. "Mladić je ležao između šina i nije se probudio... što mu je
očigledno spaslo život", rekao je policajac železnice Vladimir Slabi.
Izvor: Danas
posted by makilica at 27. septembar 2005 12:57:00 |
Permalink |
pon - 26.09.2005
Način života
Ili: uticaj putovanja na pogled na život
Ah,
kada počnem da pišem ne mogu da stanem. Razmišljajuci o mom za sada
najdužem odmoru (nakon studija) setila sam se jednog teksta koji sam
nedavno pročitala u ovdašnjim novinama. Devojka mojih godina, znači na
pragu 30-tih (huh), provela je 6 nedelja u Australiji i to prve 3
usavršavajuci engleski (svaka joj cast ako je uspela da razume Aussies
:)) a ostale 3 putujuci, upoznajući ljude i kulturu i sl.
Piše o
promeni sopstvenog pogleda na život i kako je do tada bila maksimalno
posvećena poslu i obavezama i odvajala malo vremena za sebe. Koliko su
ljudi u AU u odnosu na CH otvoreni i nasmejani i koliko se i sama preporodila itd itd. Mislim, svako "normalan" ce zaključiti da je devojka bila mali
ekstrem u "prethodnom" zivotu i da je to trebala još ranije da ukapira
ali po meni je čitava razlika upravo u svakodnevnom životu i onom na
putovanjima. Mislim, većina nas smrtnika sigurno je daleko od
workoholic-a ali mora da radi i zarađuje za život u onih standardnih
5*8 sati nedeljno. Neki manje, neki vise ali u svakom slučaju uzimajući
zapadno radno vreme u pitanje (koje čujem uzima maha i u Srbiji) ne
ostaje nam baš puno slobodnog vremena. Tek da večeramo, pogledamo vesti
ili neki film, odemo na kaficu sa drugaricom ili nazovemo telefonom
prijatelje koje nismo videli nedeljama ili mesecima (jer su oni takođe
veoma zauzeti). I, sutra je novi dan. Sve to istim redosledom barem par
meseci (u mom slučaju 3-4 jer inače "poludim") do sledećeg odmora. E,
tek na odmoru se opustimo i smejemo kako treba. Nakon odmora sklapamo
velike dogovore sami sa sobom, tipa: definitivno ću nazvati sve ljude iz
mog imenika, voziti bicikl više nego do sada i naučiti da vozim rolere kako treba.
Definitno ću sledece godine uzeti neplaćeno barem mesec i po dana i
otići u Australiju ili Novi Zeland. Ili pak ponovo u USA. Da, da,
definitivno, kaže pesimista u meni. Jer, nakon odmora vas svakodnevica
ponovo uzme pod svoje, par noći sanjate prelepe predele koje ste
posetili a onda i to prestane. Optimista u meni se ipak nada onom
neplaćenom dok se realista teši spoznajom o toke koliko nakon svakog odmora postajem jača,
zadovoljnija i ispunjenija.
Zato, putujte ljudi. Uzmite
slobodno, prijavite šefu da ste bolesni :) ISKLJUČITE Internet i
otiđite barem na Adu tokom vikenda. Kampujte ako treba, samo izađite
iz sebe i svog zivota i otisnite se u neki novi...
Ako negde nađem tekst koji me je inspirisao za ovaj post prevešću ga i prekucati.
posted by makilica at 26. septembar 2005 17:55:00 |
Permalink |
At 26. septembar 2005 18:50:00, flyer
ko to kaze da mogu samo na Adu? A na Avalu? Ja ne putujem nigdje..Cijeli svijet meni dolazi..samo oci zatvorim..Putujem kud hocu, a jeftino je..
At 26. septembar 2005 21:28:00, makilica
ok, nemaju ljudi para ali po meni su vize veci problem. a kad imas vizu i dovoljno vremena, sve se moze i za malo para. last-minute letovi, spavanje po youth hostel-ima, satorima i sl. The more the merrier iliti, sto vas je vise to je bolje jer ce troskovi biti manji. :)
mislite o tome! :))
At 27. septembar 2005 10:07:00, Nela (Neregistrovan) (Neregistrovan)
Lepo, lepo.. Nego Majo, znas li ti da su nasi ispali u 1/8 finala evropskog prvenstva u kosarci? A vise bih volela da sam imala prilike da ih gledam u Areni u finalu, nego bilo koje putovanje trenutno. Rece jednom Ivo Andric, "..nije sreca za Pavla isto sto i za Petra..", ili vec nesto slicno... I da, zivi svaki dan, nemoj cekati putovanja..
At 27. septembar 2005 10:23:00, makilica
Nela, naravno da znam da su naši izgubili. :(
Bas sam htela da napišem jedan post na tu temu ...
Naravno da živim svaki dan i zadovoljna sam. Ipak, samo sam pokušala da objasnim RAZLIKU i činjenicu da je svakom potreban odmor za punjenje baterija. A sreca jeste relativna ...
Ponovo online
Evo me opet nakon 3 nedelje nezaboravnog odmora sa glavom punom raznoraznih utisaka. Gledam u monitor ali pred sobom vidim samo ulice San Franciska. Bila je to ljubav na prvi pogled ...
(da, zivim u Švajcarskoj a bila sam 3 nedelje na odmoru u USA, po prvi put. Maršuta je bila Cirih - Chicago - Grand Canyon - Flagstaff - Las Vegas - Reno - Yosemite - Monterey - Santa Cruz - San Francisco - Cirih (preko Pariza)).
Ali, da se vratim na San Francisco. Prelep grad, ma, prelep na kvadrat. OK, imaju oko 200.000 beskućnika i svakog treceg dana na ulicama umre jedan od njih i sve to je zaista tuzno i loše ali nisam pronašla nijedan drugi nedostatak pored tog. Mi naravno nismo zalazili u loše četvrti iako tih jadnika ima svuda po centru i šire i ponekad će vam se neko od njih obratiti tražeci koji dolar ali takvo ponašanje nije nimalo drugačije od njihovih "kolega" u Bernu, Cirihu ili Beogradu (čak su ovi u Bernu prilično agresivni i bukvalno vam se unose u lice a da ne pričam o tome da su pokretni tj. voze rolere i biciklove i nikada ne znaš odakle će da nalete. ;))
Sva ta silna brdasca SF-u definitivno daju čar tako da je pogled sa svim mogućih strana super! Iz meni nekih jos uvek nejasnih razloga me je pogled sa Golden Gate mosta na grad veoma podsetio na pogled na Beograd gledavši sa druge obale (kako se beše zove most nakon SC-a?). Izgleda da volim BG više nego sto sama sebi smem da priznam...
Inače, u Lonely Planet vodiču za SF mozete pročitati da su gradski planeri u stvari upropastili grad jer nisu valjano iskoristili prednosti položaja na okeanu i samu uvalu i da bi u tom slučaju SF bio jedan od najlepših gradova na svetu. I pored toga, meni je svakako jedan od najlepših do sada viđenih. U stvari, ne radi se toliko o lepoti koliko o osećaju prijatnosti kada ste u nekom gradu. Barselona je npr. takođe prelepa i ljudi su takođe nasmejani i ljubazni ali ja sam se u SF zaista osećala SLOBODNO.
Oni koji su recimo bili u Sidneju kažu da je lepši od SF. To ne znam ali nadam se da ću saznati uskoro! :)
posted by makilica at 26. septembar 2005 13:28:00 |
Permalink |
pet - 02.09.2005
Totalni odlepitis iliti groznica pred put
Spakovala sam se i to rekordnom brzinom (ukupno 2 sata). Po prvi put sam zaista uzivala i u peglanju. Naravno, uz Dianu Krall je pakovanje prava uzivancija.
Vec 2 dana nikako ne mogu da se skoncentrisem na posao. Najpre sam bila srecna nakon ispita (a kada sam veoma srecna umem da ostanem paralisana :)) a sada zbog puta. Takodje, zaista se ne isplati pocinjati bilo sta. Oni koji pisu linije koda znaju sta mislim... Tako da sam odradila par malih zadataka i kuliram.
Inace, ove nedelje je vreme super, sa temperaturom do 27 stepeni, jednom recju idealno. Svajcarci su do danas ( 2.9.) dobrovoljnim prilozima skupili 17,9 miliona CHF za zrtve i sanaciju od poplava. Meni su i dalje te cifre totalno impresivne. Znam da ne moze da se poredi sa dinarima (na zalost) ali na sajtu Jasa Tomic nisam pronasla informaciju koliko je uplaceno na racunima Komercijalne i Societe General banke.
Medjutim, kada bi svako od nas (cca 7.5 miliona u Srbiji, da ne racunam dijasporu) uplatio barem po 100 dinara (nesto manje od 2 CHF) stigli bi smo do iste cifre. Impresivno, zar ne? :-)
posted by makilica at 2. septembar 2005 13:10:00 |
Permalink |
jesi, jesi :-))