uto - 25.09.2007
Telefoniranje i ophodjenje sa Nemcima i Švajcarcima
Švajcarci:

- g-din Z se javlja na telefon: Dobar dan, ovde g-din Z iz radnje XY.
- ja: Dobar dan g-dine Z, moje ime je XYZ i zovem u vezi porudzbine ...

Sledi razgovor, sve na note, potvrdjuje mi porudzbinu. Na kraju sledi najbolji deo.

- g-din Z: Najlepše hvala g-djo XYZ. Želim Vam prijatno posle podne i do skorog vidjenja.
- ja (i dalje nakon 7 godina ponekad zbunjena brojem izgovorenih Merci, Danke, schonen Tag/Nachmittag/Wochenende i sličnih kulturnih reči moram sve da ponovim): Hvala takodje, i ja Vama želim prijatan dan i čujemo se.
- g-din Z (ponavlja za mnom, kao da malopre već nije rekao): Merci gleichfalls (gliiiichfals). Auf Wiederhoren, Merci.

Nemci:

-
g-din Z se javlja na telefon: 'Alo?
- ja: Dobar dan, da li je to g-din Z?
(pauza, nema odgovora)
- ja (opet): Dobar dan, ja sam XYZ, da li je to g-din Z iz prodavnice XY?
- g-din Z: Da, ja sam.
- ja:
Dobar dan g-dine Z, zovem u vezi porudzbine od pre 6 nedelja. Da li je roba stigla i da li možemo da je podignemo?
-
g-din Z: Hm, proveriću ali očigledno nije jer bi smo vas u medjuvremenu nazvali.
- ja: Razumem, nema problema, da li molim Vas možete uskoro da mi javite status porudžbine?
-
g-din Z: OK, Tschuss. (U prevodu: Ćao.)

Napomena: još uvek se nije javio a kada će ne znamo.

Zanimljivo, zar ne? :-) Koliko god jedni preteruju toliko drugima zaista fali malo više kulture u ophodjenju. Sećam se koliko sam bila šokirana nekim prvih shopping turama po Nemačkoj kada bi mi se starije prodavačice obraćale sa Hallo i Tschuss a o mladjima da ne govorim ... Verovatno u cenu robe nije uračunata ljubaznost. :-)
 
posted by makilica at 25. septembar 2007 11:11:00 | Permalink | 3 comments


At 27. septembar 2007 8:16:00, what the fuck (Neregistrovan) (Neregistrovan)

Tschuss :)))))) kako mi to super, plus sto me je podsetilo na neke price iz nemacke...

At 27. septembar 2007 10:15:00, feisty (Neregistrovan) (Neregistrovan)

mozda si prosto naletela na nekog neraspolozenog lika?

At 27. septembar 2007 16:04:00, Sasha (Neregistrovan) (Neregistrovan)

Ima nesto u tom mentalitetu:) Radi poredjenja, prava stvar bi bila navesti i kako bi izgledao razgovor sa srpskim sluzbenikom:)))

ned - 23.09.2007
Drugi BlogOpen se bliži
Baš nemam sreće sa posetama BlogOpen-u. Prvi BlogOpen sam propustila jer mi nakon venčanja u aprilu i kratkog medenog meseca nije odgovaralo da uzimam slobodne dane u maju, a ovaj drugi, koji će očigledno biti pravi MEGA-ULTRA-TO-BE-EVENT, moći ću eventualno da pratim preko web kamerice i Skype-a dok se budem upoznavala sa malom bebom. Ipak, verujem u onu izreku "treća sreća" i jedva čekam treći BlogOpen :-) a do tada želim organizatorima i posetiocima puno sreće i uspeha a najviše da se dobar glas o BlogOpen-u daleko čuje!

VAŽNO: Za one koji žele da pomognu prenosim informaciju od Blogowskog i Musheme.

Pridružite se! Uključite se!

Mala i vesela zajednica blogera-entuzijasta koja učestvuje u organizacionim pripremama ima potrebu za proširenjem i uključivanjem i drugih zaiteresovanih blogera, kako bi organizacija i realizacija događaja bila ravnomerno raspoređena u odnosu na potrebe priprema za BlogOpen i afinitete i mogućnosti ostalih učesnika-blogera koji bi voleli da pomognu. Potrebni su nam:

  1. Domaćini – blogeri koji bi brinuli o gostima-predavačima, od dočeka na aerodromu i transportu do Novog Sada i koji bi bili na raspolaganju „jedan na jedan“ gostima radi lakšeg snalaženja. Broj blogera na ovoj poziciji će zavisiti od broja predavača koji dolaze izvan granica Srbije, a neće biti manji od 4.
    Potrebne kvalifikacije: tečno znanje engleskog jezika, vozačka dozvola i automobil (organizator snosi troškove goriva i putarine)
  2. Informatori – dva blogera koji bi u toku BlogOpena radili za info-pultovima, radi lakšeg snalaženja gostiju i predavača i distrubucije pratećeg reklamnog i informativnog materijala.
    Potrebne kvalifikacije: dobra volja i tečno znanje engleskog jezika
  3. Fotografi i snimatelji – blogeri koji imaju znanja i volje da tokom održavanja manifestacije brinu da svi važni događaji budu vizuelno i audio-vizuelno zapisani i korišćeni kao dokumentacija koja prati događaj.
    Potrebne kvalifikacije: foto-aparat, kamera, dobra volja i nešto znanja iz ovih oblasti.

Svi zainteresovani blogeri koji žele da se pridruže na nekom od ovih poslova, mogu da se jave na:mogu[at]blogopen[dot]EU, pružajući osnovne informacije: pozicija za koju je zainteresovan, obrazloženje, ime i prezime, naziv bloga.

Prihvatanjem dobre volje volontera, njegovo ime i oblast koju će preuzeti na sebe, biće objavljeni na sajtu BlogOpena na jednoj namenskoj stranici koju ćemo nazvati Nije nam teško ili već tako nešto ;)


 
posted by makilica at 23. septembar 2007 11:20:00 | Permalink | 2 comments


At 27. septembar 2007 16:02:00, Sasha (Neregistrovan) (Neregistrovan)

Ja mislim da u nekom poretku stvari stvarno ne propustas nista narocito, odnosno hocu da kazem: beba je zakon:))) Deset puta zanimljiji hepening od svih drugih na svetu:)

At 6. oktobar 2007 20:17:00, srkiman

Mozda je zanimljiviji, ali i ja zaista zalim sto necu otici :( . KM me sprecavaju, sta da radim :(

sre - 05.09.2007
Venčanje drugi deo
Nakon prvog dela evo i opisa dana venčanja.

- Ustajanje u 7h i trčanje do frizerke. Rezultat: veoma lepa frizura (podignuta
kosa) sa jednim belim cvetom u kosi. Svaka asocijacija sa Mirom M. je zaista slučajna. Provedeno vreme kod frizera: nepunih 45 minuta. Odličan rekord.

-
U 9h se oblačim na brzinu i trčim na šminkanje. Japanski turisti me fotografišu (kao da nikada nisu videli mladu?!) i oduševljeno uzvikuju. Priznajem, godi mi. :-)

- U 10h me fotograf i budući muž čekaju nedaleko od narodnog muzeja gde u narednih sat vremena imamo photo shooting. Ovde je slikanje pre sklapanja braka normalno i najčešće se organizuje zbog uštede vremena (švajcarska praktičnost u akciji).

- U 11h krećemo tramvajem (!) nazad do gradske kuće gde nas već svi čekaju. Počinjem da kapiram koliko su venčanja komplikovana stvar za mladence jer ako "potroše" samo po minut na pozdravljanje sa svakim gostom vreme će im veoma brzo proleteti.

- U 11:30 počinje venčanje koje traje nepunih 15 minuta. Neverovatno je kako se najbitnije stvari u životu uvek dese u kratkom vremenskom intervalu. Takodje,
ne mogu da opišem ovaj izuzetno emotivan i ličan događaj. Znam samo da sam tokom celog dana bila izuzetno srećna i nasmejana i da sam uspela da se ne rasplačem iako je to bilo teško izvesti nakon što sam videla suze radosnice u očima moje mame ...

- Nakon ceremonije venčanja, čestitanja i fotografisanja sa gostima, uputili smo se ka "Vrhu Ciriha" i restoranu Uto Kulm na Uetliberg-u. Sada smo već mogli da se potpuno opustimo i uživamo u prelepom sunčanom danu i pogledu na Cirih.

- Nakon ručka smo se oko 17:30 uputili nazad ka gradu i mestu održavanja žurke gde se broj gostiju udvostručio. Bilo je veoma teško odvojiti vreme za sve njih, ali smo to primetili još u podne sa dosta manjom grupom. Prosta računica od 5 minuta * 70 gostiju daje cifru od oko 5.8 sati što je otprilike i vreme trajanja proslave. Ž
urka baš nije bila luda kao što sam želela ili maštala iako se DJ trudio ali gosti su očigledno preferirali ćaskanje uz pivo i vino od preznojavanja u maloj toploj prostoriji (koja na žalost nema klima uredjaj - ko bi rekao da će polovinom aprila biti tako toplo) a moram priznati da ni mladenci nisu baš najvičniji u plesu. Otplesali smo nekoliko slow motion pesmica umesto svadbenog valcera (nije mi padalo na pamet da se blamiram :-)) dok su se moj kolega Brazilac i njegova žena pokazali kao definitivno najvičniji i najtemperamentniji par.

- Na dolasku kući zatekli smo prelepo iznenadjenje od porodice. Pod je od ulaza do spavaće sobe uključujući i krevet bio posut laticama ruža i čokoladnim bombonama u obliku srca, bilo je puno balona a na ulaznim vratima se vijorio plakat "M & J just married", tako da su uskoro i sve komšije saznale za radosnu vest.

- Što se tiče ostalih iznenadjenja, jedno od tipičnih i uglavnom "očekivanih" u Švajcarskoj je puštanje balona na koje se pričvrste ili prskalice (noću) ili karte sa željama i/ili obećanjima gostiju tipa "vodimo vas na večeru", "čuvaćemo vam decu dok ste vi u pozorištu" i sl. Adresa mladenaca je već ispunjena i sve što preostaje je da ljubazni pronalazač karte istu pošalje poštom. Imali smo sreće da nam je stiglo 6 primeraka sa različitim željama na koje su i pošiljaoci dopisivali svoje čestitke. :-) Ceo film sa puštanjem balona je na YouTube.

- Drugo iznenadjenje je trebala da bude igra "Ko će postati milioner" u kome bismo dragi i ja trebali da odgovaramo na pitanja o onom drugom, ali srećom organizatori nisu imali dovoljno vremena da je pripreme. Kakvo olakšanje! :-) Umesto toga su na projektoru prikazali naše slike uglavnom sa godišnjih odmora, slike sa prvog dela venčanja pre žurke kao i slike gostiju koje su prethodno skupili od njih. Obično se za te prezentacije traže što provokativnije slike koje se dodatno komentarišu od strane nekog duhovitog moderatora ali opet, imali smo sreće i bili smo poštedjeni. :-)

 
posted by makilica at 5. septembar 2007 15:34:00 | Permalink | 4 comments


At 6. septembar 2007 22:05:00, la lara (Neregistrovan) (Neregistrovan)

Bas je zanimljivo. A ovo sa balonima i zeljama mi je favorit. Mada mi je super i to zapazanje o tome kako te vazne stvari traju kratko. Tema za razmisljanje

At 10. septembar 2007 21:50:00, Sasha (Neregistrovan) (Neregistrovan)

Jao divno. Prvo, cestitam!!! Izgleda sam van tokova!! Kako bracni zivot funkcionise? Ovo sa balonima mi je prelepa stvar, prosto neverovatno, a onda opet - to samo u Svajcarskoj moze da funkcionise tako lepo. Blago tebi, zivis u lepoj zemlji i sve ti je blizu:)))

At 14. septembar 2007 19:55:00, makilica

Hvala Sasha, u braku je lepo kao i pre i nadam se da ce tako i ostati. :) @Laro: nedavno sam naisla na opis svadbe u Kambodzi tako da mi je drago sto je u nasem slucaju ipak bilo kratko. :)

At 21. septembar 2007 18:41:00, Moo (Neregistrovan) (Neregistrovan)

Ti nikada nisi čula za svadbu u Kupusini, na primer? Sedam dana i sedam noći, evo ti samo delić, svi svati cupkajućim hodom obilaze selo kada ne piju i ne jedu :) Sviđa mi se to s fotkama. volela bih da sam imala tako nešto (iz dve nedelje zabavljanja pre braka ne bi bilo puno) i tako nečije komentare.